Genesis 28.10-17 (Vespers)

10A Jakov otide od Virsaveje iduæi u Haran. 11I doðe na jedno mjesto, i ondje zanoæi, jer sunce bješe zašlo; i uze kamen na onom mjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mjestu. 12I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anðeli Božji po njima se penjahu i slažahu; 13I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reèe: ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi æu dati i sjemenu tvojemu; 14I sjemena æe tvojega biti kao praha na zemlji, te æeš se raširiti na zapad i na istok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviæe se u tebi i u sjemenu tvojem. 15I evo, ja sam s tobom, i èuvaæu te kuda god poðeš, i dovešæu te natrag u ovu zemlju, jer te neæu ostaviti dokle god ne uèinim što ti rekoh. 16A kad se Jakov probudi od sna, reèe: zacijelo je Gospod na ovom mjestu; a ja ne znah. 17I uplaši se, i reèe: kako je strašno mjesto ovo! ovdje je doista kuæa Božja, i ovo su vrata nebeska.

Ezekiel 43.27-44.4 (Vespers)

27A kad se navrše ti dani, osmoga dana i poslije neka prinose sveštenici na oltaru žrtve vaše paljenice i žrtve vaše zahvalne, i primiæu vas, govori Gospod Gospod.

1I odvede me opet k vratima spoljašnjim od svetinje, koja gledaju na istok, a ona bjehu zatvorena. 2I reèe mi Gospod: ova vrata neka budu zatvorena i da se ne otvoraju, i niko da ne ulazi na njih, jer je Gospod Bog Izrailjev ušao na njih; zato neka budu zatvorena. 3Za kneza su; sam knez neka sjeda na njima da jede hljeb pred Gospodom; kroz trijem od ovijeh vrata neka ulazi i istijem putem neka izlazi. 4I odvede me k sjevernijem vratima pred dom; i vidjeh, i gle, dom Gospodnji bješe pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje.

Proverbs 9.1-11 (Vespers)

1Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova; 2Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj. 3Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih: 4Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli: 5Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila. 6Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma. 7Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug. 8Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te. 9Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više. 10Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum. 11Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu.

Luke 1.39-49, 56 (Matins Gospel)

39A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin. 40I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom. 41I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga, 42I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje. 43I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni? 44Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj. 45I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod. 46I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda; 47I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu, 48Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji; 49Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo; 56Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.

Philippians 2.5-11 (Epistle, Theotokos)

5Jer ovo da se misli meðu vama što je i u Hristu Isusu, 6Koji, ako je i bio u oblièju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; 7Nego je ponizio sam sebe uzevši oblièje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oèi naðe se kao èovjek, 8Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove. 9Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veæe od svakoga imena. 10Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; 11I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca.

Ephesians 1.22-2.3 (Epistle)

22I sve pokori pod noge njegove, i njega dade za glavu crkvi, nad svima, 23Koja je tijelo njegovo, punina onoga koji sve ispunjava u svemu.

1I vas koji bijaste mrtvi za prestupljenja i grijehe svoje, 2U kojima nekad hodiste po vijeku ovoga svijeta, po knezu koji vlada u vjetru, po duhu koji sad radi u sinovima protivljenja; 3U kojima i mi svi življesmo negda po željama tijela svojega, èineæi volju tijela i pomisli, i bijasmo roðena djeca gnjeva, kao i ostali;

Luke 10.38-42, 11.27-28 (Gospel, Theotokos)

38A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu. 39I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu. 40A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože. 41A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo, 42A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje. 27A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao! 28A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je.

Mark 10.46-52 (Gospel)

46I doðoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i uèenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeðaše kraj puta i prošaše. 47I èuvši da je to Isus Nazareæanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me! 48I prijeæahu mu mnogi da uæuti, a on još veæma vikaše: sine Davidov! pomiluj me! 49I stavši Isus reèe da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreæi mu: ne boj se; ustani, zove te. 50A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i doðe k Isusu. 51I odgovarajuæi reèe mu Isus: šta æeš da ti uèinim? A slijepi reèe mu: Ravuni! da progledam. 52A Isus reèe mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.

The Nativity of the Most Holy Theotokos

The Theotokos was born to aged and barren parents, Joachim and Anna. (For their story, see tomorrow’s listing). She was born about the year 16 or 17 before the birth of her Son, the Christ.

New Martyr Athanasius of Thessalonika (1774)

He was born to a distinguished and pious Christian family in Thessalonika. After acquiring an unusually good education he spent a few years in Constantinople, then returned to his native city. He spoke both Turkish and Arabic well, and often conversed with Muslims. Once, while speaking with an emir, Athanasius pronounced the Muslim confession of faith to illustrate a point. The emir, seeing an opportunity, immediately reported Athanasius to the Islamic judge, claiming that he had converted to Islam. The judge found no merit in the case and would have dismissed Athanasius; but the emir and other officials were insistent, and the judge pressured Athanasius to convert. When Athanasius answered that he knew no truth but that of Christ, he was thrown in prison. When he appeared before the judge several days later, he was still firm in his confession, and was sentenced to death. He was hanged outside the city in 1774, at the age of twenty-five.

Our Venerable Father Serapion of Pskov (1481)

He wss born in (what is now) Lithuania, but entered monastic life in the Pskov district. His spiritual father was St Euphrosynus (May 15), under whose care he lived for more than fifty-five years. He became known for his exceptional humility and asceticism. He tried never to be idle, giving any free moment to prayer and reading of Scripture. He emphasized the importance of the common prayer of the Church, saying that reciting the entire Twelve Psalm rule in one’s cell was not worth one Kyrie Eleison chanted by the brethren assembled together in church. His knowledge of Lithuanian and Finnish allowed him to strengthen the faith among the peoples of those lands. When he died, at the age of ninety, his clothing was so threadbare that no one wanted it. Soon after his repose, a blind man recovered his sight at St Serapion’s tomb, which has been the site of many miracles ever since.