Scripture Readings
Luke 24.12-35
(5th Matins Gospel)
12A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi.
13I gle, dvojica od njih iðahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus.
14A oni govorahu meðu sobom o svima ovijem dogaðajima.
15I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iðaše s njima.
16A oèi im se držahu da ga ne poznaše.
17A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli?
18A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana?
19I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom;
20Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga?
21A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi.
22A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu,
23I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ.
24I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.
25I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci!
26Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju?
27I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu.
28I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide.
29I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi.
30I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.
31Tada se njima otvoriše oèi i poznaše ga. I njega nestade.
32I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?
33I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima,
34Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.
35I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.
Galatians 6.11-18
(Epistle, Sunday before Elevation)
11Vidite koliko vam napisah rukom svojom!
12Koji hoæe da se hvale po tijelu oni vas nagone da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov.
13Jer ni oni sami koji se obrezuju ne drže zakona, nego hoæe da se vi obrezujete da se vašijem tijelom hvale.
14A ja Bože saèuvaj da se èim drugijem hvalim osim krstom Gospoda našega Isusa Hrista, kojega radi razape se meni svijet, i ja svijetu.
15Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar.
16I koliko ih god po ovome pravilu žive, na njima biæe mir i milost, i na Izrailju Božijemu.
17Više da mi niko ne dosaðuje, jer ja rane Gospoda Isusa na tijelu svojemu nosim.
18Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem, braæo. Amin.
2 Corinthians 6.1-10 (Epistle)
1Molimo vas pak kao pomagaèi da ne primite uzalud blagodat Božiju.
2Jer on govori: u vrijeme najbolje poslušah te, i u dan spasenija pomogoh ti. Evo sad je vrijeme najbolje, evo sad je dan spasenija!
3Nikakvo ni u èemu ne dajte spoticanje, da se služba ne kudi;
4Nego u svemu pokažite se kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bijedama, u tjesnotama,
5U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu,
6U èistoti, u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhu svetom, u ljubavi istinitoj,
7U rijeèi istine, u sili Božijoj, s oružjem pravde i nadesno i nalijevo,
8Slavom i sramotom, kuðenjem i pohvalom, kao varalice i istiniti,
9Kao neznani i poznati, kao oni koji umiru i evo smo živi, kao nakaženi a ne umoreni,
10Kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaæavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju.
John 3.13-17
(Gospel, Sunday before Elevation)
13I niko se ne pope na nebo osim koji siðe s neba, sin èovjeèij koji je na nebu.
14I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin èovjeèij da se podigne,
15Da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni:
16Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni.
17Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj.
Matthew 25.14-30 (Gospel)
14Jer kako što èovjek polazeæi dozva sluge svoje i predade im blago svoje;
15I jednome dakle dade pet talanta, a drugome dva, a treæemu jedan, svakome prema njegovoj moæi; i otide odmah.
16A onaj što primi pet talanta otide te radi s njima, i dobi još pet talanta.
17Tako i onaj što primi dva dobi i on još dva.
18A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega.
19A po dugom vremenu doðe gospodar tijeh sluga, i stade se raèuniti s njima.
20I pristupivši onaj što je primio pet talanta, donese još pet talanta govoreæi: gospodaru! predao si mi pet talanta; evo još pet talanta ja sam dobio s njima.
21A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega.
22A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reèe: gospodaru! predao si mi dva talanta; evo još dva talanta ja sam dobio s njima.
23A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega.
24A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reèe: gospodaru! znao sam da si ti tvrd èovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao;
25Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje.
26A gospodar njegov odgovarajuæi reèe mu: zli i ljenivi slugo! znao si da ja žnjem gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao:
27Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom.
28Uzmite dakle od njega talant, i podajte onome što ima deset talanta.
29Jer svakome koji ima, daæe se, i preteæi æe mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeæe se od njega.
30I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.
Commemorations
Martyr Sozon of Cilicia (208/304)
He began life as a pagan shepherd in Lycaonia. Coming to faith in Christ, he was baptized and received the name Sozon (“Save”). Thereafter he took every opportunity to proclaim the Gospel to his countrymen and to urge them to give up their idols. Entering a temple of Artemis in Cilicia, he cut off its golden hand, broke it into pieces, and distributed the gold to the poor. When he learned that because of this some were being punished unjustly for theft, he gave himself up to the governor Maximian. He was beaten to death with rods, by some accounts in 288, by others in 304.
Holy Apostles Evodus and Onesiphorus of the Seventy
St Evodus (or Evodius) is mentioned by St Ignatios of Antioch. He was a disciple of the Apostle Peter and succeeded him as Bishop of Antioch. It is said that the name “Christians” for members of the Church was given by Evodus. He was martyred during a visit by the Emperor Vespasian to Antioch. St Onesiphorus is mentioned by the Apostle Paul in his second epistle to St Timothy, where he calls Onesiphorus a friend and helper. He was a bishop in Colophon in Asia Minor, where he met martyrdom for Christ.
Holy Martyr Eupsychyius of Caesarea (2nd c.)
He was the son of a wealthy pagan senator in Caesarea of Cappadocia. When his father died, he gave his inheritance to the poor, proclaiming the Kingdom of God while he did so. For this he was arrested by Sapricius, Governor of Cappadocia, and put in prison. He persuaded his jailers to release him for awhile, and set about giving away the remainder of his worldly goods, first to his accusers and persecutors, then to the poor. When all his wealth was gone, he voluntarily returned to prison. He was viciously scourged several times, then beheaded. At his martyrdom, it is said that milk instead of blood flowed from his body.
Our Holy Father John, Archbishop of Novgorod (1185)
“He was first a married priest and then, from 1163, bishop in Novgorod, building seven churches during his lifetime. He had a vision of the holy Mother of God and a rare power over demons, making them obey him, and he once miraculously preserved Novgorod from an attack by seventy-two princes. He suffered from diabolical temptations, but overcame them all by the power of the Cross and by prayer. Retiring to a monastery in old age, he received the Great Habit and entered peacefully into rest in the Lord on September 7th, 1185.” (Prologue)
St Kassia (Kassiani) the Hymnographer (9th c.)
She was born in Constantinople to a noble family, and grew to be unusually beautiful and learned — so much so that she was chosen to participate in a ‘bride show’, at which the Emperor Theophilos was to choose a wife. Struck by Kassia’s beauty, the Emperor approached her and said ‘Through a woman came forth the baser things,’ referring to Eve’s transgression. Kassia responded, ‘Through a woman came forth the better things’, referring to the Incarnation of Christ through His Most Pure Mother. Stung by her reply, the Emperor rejected her and chose Theodora as his wife. Kassia entered monastic life and founded a women’s monastery in Constantinople, closely allied with the Stoudion Monastery. Serving as abbess of the monastery, she wrote many liturgical hymns, at least twenty of which are included in the services of the Church. Best-known (or at least most closely associated with her) is the Hymn of Kassiani, sung at Matins on Holy Wednesday. She reposed in peace.