Mark 16.9-20
(3rd Matins Gospel)
9A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam ðavola.
10A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu.
11I oni èuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše.
12A potom javi se na putu dvojici od njih u drugome oblièju, kad su išli u selo.
13I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše.
14A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrðu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao;
15I reèe im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanðelje svakome stvorenju.
16Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašæe se; a ko ne vjeruje osudiæe se.
17A znaci onima koji vjeruju biæe ovi: imenom mojijem izgoniæe ðavole; govoriæe novijem jezicima;
18Uzimaæe zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neæe im nauditi; na bolesnike metaæe ruke, i ozdravljaæe.
19A Gospod pošto im izgovori uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane.
20A oni iziðoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i rijeè potvrðiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin.
Romans 5.1-10 (Epistle)
1Opravdavši se dakle vjerom, imamo mir s Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista,
2Kroz kojega i pristup naðosmo vjerom u ovu blagodat u kojoj stojimo, i hvalimo se nadanjem slave Božije.
3Ne samo pak to, nego se hvalimo i nevoljama, znajuæi da nevolja trpljenje gradi;
4A trpljenje iskustvo, a iskustvo nadanje;
5A nadanje neæe se osramotiti, jer se ljubav Božija izli u srca naša Duhom svetijem koji je dat nama.
6Jer Hristos još kad slabi bjesmo umrije u vrijeme svoje za bezbožnike.
7Jer jedva ko umre za pravednika; za dobroga može biti da bi se ko usudio umrijeti.
8Ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Hristos još kad bijasmo grješnici umrije za nas.
9Mnogo æemo dakle veæma biti kroza nj spaseni od gnjeva kad smo se sad opravdali krvlju njegovom.
10Jer kad smo se pomirili s Bogom smræu sina njegova dok smo još bili neprijatelji, mnogo æemo se veæma spasti u životu njegovu kad smo se pomirili.
Matthew 6.22-33 (Gospel)
22Svijeæa je tijelu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve æe tijelo tvoje svijetlo biti.
23Ako li oko tvoje kvarno bude, sve æe tijelo tvoje tamno biti. Ako je dakle vidjelo što je u tebi tama, akamoli tama?
24Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili æe na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili jednome voljeti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni.
25Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta æete jesti, ili šta æete piti; ni za tijelo svoje, u što æete se obuæi. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odijela?
26Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih?
27A ko od vas brinuæi se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan?
28I za odijelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu.
29Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuèe se kao jedan od njih.
30A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peæ baca, Bog tako odijeva; akamoli vas, malovjerni?
31Ne brinite se dakle govoreæi: šta æemo jesti, ili, šta æemo piti, ili, èim æemo se odjenuti?
32Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.
33Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo æe vam se sve dodati.