Acts 8.40-9.19 (Epistle)

40A Filip se obrete u Azotu; i prolazeæi propovijedaše jevanðelje svima gradovima, dok ne doðe u Æesariju.

1A Savle još dišuæi prijetnjom i smræu na uèenike Gospodnje pristupi k poglavaru sveštenièkome, 2I izmoli u njega poslanice u Damask na zbornice, ako koga naðe od ovoga puta, i ljude i žene svezane da dovede u Jerusalim. 3A kad bješe na putu i doðe blizu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba, 4I padnuvši na zemlju èu glas gdje mu govori: Savle! Savle! zašto me goniš? 5A on reèe: ko si ti, Gospode? A Gospod reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš: teško ti je protivu bodila praæati se. 6A on drkæuæi od straha reèe: Gospode! šta hoæeš da èinim? I Gospod mu reèe: ustani i uði u grad, pa æe ti se kazati šta ti treba èiniti. 7A ljudi koji iðahu s njim stajahu i èuðahu se, jer èujahu glas a ne viðahu nikoga. 8A Savle usta od zemlje, i otvorenijem oèima svojijem nikoga ne viðaše. A oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask. 9I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi. 10A u Damasku bješe jedan uèenik, po imenu Ananija, i reèe mu Gospod u utvari: Ananija! A on reèe: evo me, Gospode! 11A Gospod mu reèe: ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, 12I vidje u utvari èovjeka, po imenu Ananiju, gdje uðe i metnu ruku na nj da progleda. 13A Ananija odgovori: Gospode! ja èuh od mnogijeh za toga èovjeka kolika zla poèini svetima tvojima u Jerusalimu; 14I ovdje ima vlast od glavara sveštenièkijeh da veže sve koji prizivaju ime tvoje. 15A Gospod mu reèe: idi, jer mi je on sud izbrani da iznese ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve. 16A ja æu mu pokazati koliko mu valja postradati za ime moje. 17I poðe Ananija, i uðe u kuæu, i metnuvši ruke na nj reèe: Savle, brate! Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojijem si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha svetoga. 18I odmah otpade od oèiju njegovijeh kao krljušt, i odmah progleda, i ustavši krsti se. 19I pošto pojede okrijepi se; i bi Savle nekoliko dana s uèenicima koji bijahu u Damasku.

John 6.48-54 (Gospel)

48Ja sam hljeb života. 49Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. 50Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. 51Ja sam hljeb živi koji siðe s neba; koji jede od ovoga hljeba življeæe vavijek; i hljeb koji æu ja dati tijelo je moje, koje æu dati za život svijeta. 52A Jevreji se prepirahu meðu sobom govoreæi: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? 53A Isus im reèe: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina èovjeèijega i ne pijete krvi njegove, neæete imati života u sebi. 54Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vjeèni, i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan:

Our Holy Father John, Disciple of St Gregory of Decapolis (820)

He entered monastic life when young and became a disciple of St Gregory of Decapolis (Nov. 20). In the days of the iconoclast heresy, he was privileged to be tortured along with his teacher St Gregory and St Joseph the Hymnographer (April 3) for their defense of the holy icons. When Gregory died, John became Abbot of the Decapolite monastery in Constantinople. He reposed in peace around 820; St Joseph buried him near St Gregory’s grave.

The Holy Martyr John the New of Ioannina (1526)

He moved as a young man to Constantinople to work as a craftsman. After the Turkish conquest of Constantinople, many Christians had denied Christ and embraced Islam. John spoke with many of these about the Faith and challenged them for their betrayal of Christ. Shamed and angered, some of them had him arrested, falsely stating that he had earlier accepted Islam and then returned to Christianity, which is punishable by death in Islamic law. He was tortured and cast into prison. When he was brought out for more torture on the day of Pascha, John came forward full of joy and singing ‘Christ is risen from the dead!’ To his torturers he cried, ‘Do what you will to me, and send me as quickly as possible from this transient life into life eternal. I am Christ’s servant; I follow Christ, and I die for Christ that I may live with Him.’ He has bound in chains and taken to be burned, but when he ran joyfully into the fire, his tormentors pulled him from the flames and beheaded him instead, then threw his head and body into the fire. Christians were able to gather a few of his wonderworking relics and bury them in the Great Church in Constantinople.