Acts 4.13-22 (Epistle)

13A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom. 14A videæi iscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reæi. 15Onda im zapovjediše da iziðu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga 16Govoreæi: šta æete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znak što uèiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreæi; 17Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome. 18I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uèe u ime Isusovo. 19Petar i Jovan odgovarajuæi rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas veæma slušamo negoli Boga? 20Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo. 21A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih muèili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo. 22Jer onome èovjeku bješe više od èetrdeset godina na kom se dogodi ovo èudo zdravlja.

John 5.17-24 (Gospel)

17A Isus im odgovaraše: otac moj doslije èini, i ja èinim. 18I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i graðaše se jednak Bogu. 19A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa èiniti sam od sebe nego što vidi da otac èini; jer što on èini ono i sin èini onako; 20Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam èini; i pokazaæe mu veæa djela od ovijeh da se vi èudite. 21Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoæe oživljuje. 22Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu, 23Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao. 24Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

Martyr Eupsychius of Caesarea in Cappadocia (362)

This holy martyr was a married man, living in Cappadocia. During the reign of Julian the Apostate he, along with some other Christians, destroyed the pagan temple to the goddess Fortuna. (The Prologue says that it was his wedding day). For this he and his companions were cruelly tortured, then beheaded.

At that time St Basil the Great governed the Church in that part of Cappadocia. When the apostate Emperor, going to fight the Persians, came to the town in which Eupsychius was martyred, St Basil went to meet him, bringing three barley loaves as a sign of honor and welcome. The Emperor, ever hostile to Christians, ordered that the bishop be given a fistful of hay in return. Saint Basil said to the Emperor ‘You ridicule us now, O King; we bring you bread, by which we are fed, and you give us miserable food that you, with all your power, are unable to turn into nourishment for men.’ The Emperor perished in the Persian campaign.