Scripture Readings
Isaiah 2.11-21
(6th Hour)
11Ponosite oèi èovjeèije poniziæe se, i visina ljudska ugnuæe se, a Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan.
12Jer æe doæi dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te æe biti poniženi,
13I na sve kedre Livanske velike i visoke i na sve hrastove Vasanske,
14I na sve gore visoke i na sve humove izdignute,
15I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi,
16I na sve laðe Tarsiske i na sve likove mile.
17Tada æe se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan.
18I idola æe nestati sasvijem.
19I ljudi æe iæi u peæine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.
20Tada æe baciti èovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje naèini sebi da im se klanja, krticama i slijepijem mišima,
21Ulazeæi u rasjeline kamene i u peæine kamene od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.
Genesis 2.4-19 (Vespers)
4To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,
5I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe èovjeka da radi zemlju,
6Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.
7A stvori Gospod Bog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovjek duša živa.
8I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti èovjeka, kojega stvori.
9I uèini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.
10A voda tecijaše iz Edema natapajuæi vrt, i odande se dijeljaše u èetiri rijeke.
11Jednoj je ime Fison, ona teèe oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata,
12I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha.
13A drugoj je rijeci ime Geon, ona teèe oko cijele zemlje Huske.
14A treæoj je rijeci ime Hidekel, ona teèe k Asirskoj. A èetvrta je rijeka Efrat.
15I uzevši Gospod Bog èovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga èuva.
16I zaprijeti Gospod Bog èovjeku govoreæi: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;
17Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijeæeš.
18I reèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjek sam; da mu naèinim druga prema njemu.
19Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako æe koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;
Proverbs 3.1-18 (Vespers)
1Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje, i zapovijesti moje neka hrani srce tvoje.
2Jer æe ti donijeti dug život, dobre godine i mir.
3Milost i istina neka te ne ostavlja; priveži ih sebi na grlo, upiši ih na ploèi srca svojega.
4Te æeš naæi milost i dobru misao pred Bogom i pred ljudima.
5Uzdaj se u Gospoda svijem srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se.
6Na svijem putovima svojim imaj ga na umu, i on æe upravljati staze tvoje.
7Ne misli sam o sebi da si mudar; boj se Gospoda i uklanjaj se oda zla.
8To æe biti zdravlje pupku tvojemu i zaljevanje kostima tvojim.
9Poštuj Gospoda imanjem svojim i prvinama od svega dohotka svojega;
10I biæe pune žitnice tvoje obilja, i presipaæe se vino iz kaca tvojih.
11Sine moj, ne odbacuj nastave Gospodnje, i nemoj da ti dosadi karanje njegovo.
12Jer koga ljubi Gospod onoga kara, i kao otac sina koji mu je mio.
13Blago èovjeku koji naðe mudrost, i èovjeku koji dobije razum.
14Jer je bolje njom trgovati nego trgovati srebrom, i dobitak na njoj bolji je od zlata.
15Skuplja je od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari tvojih ne mogu se izjednaèiti s njom.
16Dug život u desnici joj je, a u ljevici bogatstvo i slava.
17Puti su njezini mili puti i sve staze njezine mirne.
18Drvo je životno onima koji se hvataju za nju, i ko je god drži sreæan je.
Commemorations
St Martinian, monk, of Caesarea in Palestine (422)
“The life of this saint is wonderful beyond measure and is worth reading in full. What did he not endure to fulfil the Law of God? At the age of eighteen, he went off into a mountain in Cappadocia called the Ark and spent 25 years in fasting, vigils and prayer, and struggling with manifold temptations. When a woman came to tempt him and he saw that he would fall into sin with her, he leapt barefoot into the fire and stood in it until the pain brought forth tears from his eyes and he had killed all lust within himself. When other temptations arose, he fled to a lonely rock in the sea and lived there. When, though, in a shipwreck, a woman swam to the rock, he leapt into the sea intending to drown himself. But a dolphin took him upon its back and brought him, by God’s providence, to the shore. He then decided to make nowhere his permanent home but to travel incessantly. Thus he passed through 164 towns in two years, exhorting and advising the people. He finally arrived in Athens, where he died in 422.” (Prologue)
Holy Apostles and Martyrs Priscilla and Aquila
Aquila and his wife Priscilla (or Prisca) were Jews from Pontus who settled in Rome, where they worked as tent-makers. When the Emperor Claudius expelled all Jews from Rome in 49-50, they moved to Corinth. (They may already have been Christians; at that time the Empire made no distinction between Christians and Jews.) In Corinth they hosted the Apostle Paul, who lived and worked with them for awhile (Acts 18:1-3). They worked diligently with the Apostle, traveled with him, and were considered worthy to bring Apollos (December 8) to a full knowledge of the Faith (Acts 18:26)
Priscilla and Aquila returned to Rome around 58, and later went to Ephesus; they were living there when St Paul asked his disciple Timothy, Bishop of Ephesus, to greet them (2 Tim. 4:19). It was probably in Ephesus that they were martyred by the pagans.
St Symeon the Myrrh-streamer, founder of the Chilandar Monastery (1200)
He was born in 1114. In the world, he ruled the kingdom of Serbia as Stephen Nemanja; after ruling wisely and mercifully for many years, he renounced all worldly wealth and glory in 1196 to become a monk. Traveling to the Holy Mountain, he took for his spiritual father his own son Sava, who had preceded him in renouncing royal honor for a life of prayer. Together Symeon (as he was named in monastic life) and his son founded Hilandar monastery. His wife Anna became a nun, taking the name Anastasia; she is also commemorated as a saint of the Church. After his repose, St Symeon’s relics exuded a fragrant and healing myrrh. Saint Sava brought his father’s holy relics back to Serbia. The Synaxarion says “From Saint Symeon’s empty tomb at Chilandar, a vine miraculously sprang up whose dried grape seeds are to this day sent all over the world as a blessing for childless married couples.”