23. децембар 2026.
Wednesday of the 30th week after Pentecost

Nativity Fast

Commemorations

Holy Martyrs Menas, Hermogenes and Eugraphus (235)

Scripture Readings

Hebrews 10.1-18 (Epistle)

1Jer zakon imajuæi sjen dobara koja æe doæi, a ne samo oblièje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve. 2Inaèe bi prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikake savjesti za grijehe, kad se jednom oèiste; 3Nego se njima svake godine èini spomen za grijehe. 4Jer krv junèija i jarèija ne može uzeti grijeha. 5Zato ulazeæi u svijet govori: žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio. 6Žrtve i prilozi za grijeh nijesu ti bili ugodni. 7Tada rekoh: evo doðoh, u poèetku knjige pisano je za mene, da uèinim volju tvoju, Bože. 8I više kazavši: priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grijehe nijesi htio, niti su ti bili ugodni, što se po zakonu prinose; 9Tada reèe: evo doðoh da uèinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo. 10Po kojoj smo volji mi osveæeni prinosom tijela Isusa Hrista jednom. 11I svaki sveštenik stoji svaki dan služeæi i jedne žrtve mnogo puta prinoseæi koje nikad ne mogu uzeti grijeha. 12A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu, 13Èekajuæi dalje dok se polože neprijatelji njegovi podnožje nogama njegovima. 14Jer jednijem prinosom savršio je vavijek one koji bivaju osveæeni. 15A svjedoèi nam i Duh sveti; jer kao što je naprijed kazano: 16Ovo je zavjet koji æu naèiniti s njima poslije onijeh dana, govori Gospod: daæu zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovijem napisaæu ih; 17I grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neæu više spominjati. 18A gdje je oproštenje ovijeh ondje više nema priloga za grijehe.

Luke 21.5-7, 10-11, 20-24 (Gospel)

5I kad neki govorahu za crkvu da je ukrašena lijepijem kamenjem i zakladima, reèe: 6Doæi æe dani u koje od svega što vidite neæe ostati ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti. 7Zapitaše ga pak govoreæi: uèitelju! a kad æe to biti? i kakav je znak kad æe se to dogoditi? 10Tada im reèe: ustaæe narod na narod i carstvo na carstvo; 11I zemlja æe se tresti vrlo po svijetu, i biæe gladi i pomori i strahote i veliki znaci biæe na nebu. 20A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti. 21Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze napolje; i koji su napolju neka ne ulaze u njega: 22Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano. 23Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer æe biti velika nevolja na zemlji, i gnjev na ovom narodu. 24I pašæe od oštrica maèa, i odvešæe se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim æe gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca.

Commemorations

Holy Martyrs Menas, Hermogenes and Eugraphus (235)

Menas was an Athenian, a courtier of the Emperor Maximinus, and a secret Christian. Once there was an outbreak of civil unrest in Alexandria, brought about by various political factions, and by the increasing success of Christian missionaries in turning the Alexandrian people from the idols. The Emperor sent Menas to reconcile the parties and settle the dispute. On his arrival, Menas quickly resolved the political troubles and restored peace to the city; but instead of putting down Christianity as the Emperor had desired, he did everything in his power to protect the Christians and encourage the spread of the Gospel. When word of this came to the Emperor, he sent another trusted courtier, Hermogenes, to re-establish Imperial authority and to execute Menas if he would not renounce Christ. Hermogenes followed these orders scrupulously: he subjected the godly Menas to various horrid tortures in the public arena. But Menas was miraculously preserved through them all, and when he finally appeared in the arena, flanked by two shining Angels, Hermogenes repented and confessed Christ. He in turn became such a fervent advocate for the Gospel that he was soon made a Bishop (!). Finally the Emperor decided that the only solution was to come to Alexandria himself. There he had both Menas and Hermogenes cruelly tortured to death in secret, lest they perform any public miracles; but when the Emperor presented himself before the people at the arena the following day, the two Saints, miraculously preserved, appeared there also, causing the people to cry out “Christ is the only true God!” At the sight, Menas’ scribe Eugraphus declared himself a Christian, leaped into the arena and publicly demanded the honor of dying with them. All three were beheaded. Their precious relics were later taken to Constantinople, where they worked many miracles.