Scripture Readings
John 20.19-31
(9th Matins Gospel)
19A kad bi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uèenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðe Isus i stade na srijedu i reèe im: mir vam.
20I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se uèenici obradovaše vidjevši Gospoda.
21A Isus im reèe opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas.
22I ovo rekavši dunu, i reèe im: primite Duh sveti.
23Kojima oprostite grijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite, zadržaæe se.
24A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad doðe Isus.
25A drugi mu uèenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reèe: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neæu vjerovati.
26I poslije osam dana opet bijahu uèenici njegovi unutra, i Toma s njima. Doðe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade meðu njima i reèe: mir vam.
27Potom reèe Tomi: pruži prst svoj amo i viði ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.
28I odgovori Toma i reèe mu: Gospod moj i Bog moj.
29Isus mu reèe: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše.
30A i mnoga druga èudesa uèini Isus pred uèenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj.
31A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujuæi imate život u ime njegovo.
Galatians 1.11-19 (Epistle)
11Ali vam dajem na znanje, braæo, da ono jevanðelje koje sam ja javio, nije po èovjeku.
12Jer ga ja ne primih od èovjeka, niti nauèih, nego otkrivenjem Isusa Hrista.
13Jer ste èuli moje življenje nekad u Jevrejstvu, da sam odviše gonio crkvu Božiju i raskopavao je.
14I napredovah u Jevrejstvu veæma od mnogijeh vrsnika svojijeh u rodu svome, i odviše revnovah za otaèke svoje obièaje.
15A kad bi ugodno Bogu, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodaæu svojom,
16Da javi sina svojega u meni, da ga jevanðeljem objavim meðu neznabošcima; odmah ne pitah tijela i krvi,
17Niti iziðoh u Jerusalim k starijim apostolima od sebe, nego otidoh u Arapsku, i opet se vratih u Damask.
18A poslije toga na tri godine iziðoh u Jerusalim da vidim Petra, i ostadoh u njega petnaest dana.
19Ali drugoga od apostola ne vidjeh, osim Jakova brata Gospodnjega.
Luke 6.31-36 (Gospel)
31I kako hoæete da èine vama ljudi èinite i vi njima onako.
32I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grješnici ljube one koji njih ljube.
33I ako èinite dobro onima koji vama dobro èine, kakva vam je hvala? Jer i grješnici èine tako.
34I ako dajete u zajam onima od kojijeh se nadate da æete uzeti, kakva vam je hvala? Jer i grješnici grješnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko.
35Ali ljubite neprijatelje svoje, i èinite dobro, i dajite u zajam ne nadajuæi se nièemu; i biæe vam velika plata, i biæete sinovi najvišega, jer je on blag i neblagodarnima i zlima.
36Budite dakle milostivi kao i otac vaš što je milostiv.
Commemorations
Holy Martyr Charitina of Amissos (304)
She was the handmaid (according to the Great Horologion) or adopted daughter (according to the Prologue) of an eminent Roman citizen named Claudius, during the reign of Diocletian. She was betrayed as a Christian to the governor Dometian, before whom she fearlessly confessed her faith. After she had endured many cruel tortures, the governor sent some dissolute youths to rape her. Having prayed to be spared this dishonor, she was permitted to give up her soul to God.
Holy Hierarchs of Moscow Peter (1326), Alexis (1378), Jonas (1461), Macarius (1563), Philip (1569), Hermogenes (1612), Philaret (1867), Innocent (1879), and Tikhon (1925)
This Feast of the Hierarchs of Moscow was established during the reign of Tsar Theodore and Patriarch Job in the year 1596. All of them are commemorated individually as well as on this day. Only Sts Peter, Alexis, Jonas and Philip are specifically mentioned in the Menaion service, but other holy hierarchs of Moscow have been added to the commemoration over the years.
Our Holy Mother Methodia of Kimolos (1865)
She was born in 1865 on the island of Kimolos. Against her own wishes, her parents married her to a sailor, but he drowned soon after their wedding. Though she grieved for him, she also took his loss as a sign that she was to follow the path that she had always most deeply desired — so she entered monastic life, receiving the name Methodia. She then shut herself in a small cell where she gave herself to prayer without reservation, hardly ever leaving. She prayed virtually around the clock, and kept strict fast every day but Saturday and Sunday, on which days she would leave her cell to partake of the Mysteries. She received no visitors at all during Lent; at other times, she would receive only women. She became known throughout her region as a counselor and healer. She reposed in peace at the age of forty-two, in 1908.