3[1] Kings 8.22-23, 27-30 (Vespers, St Vladimir)

22Potom stade Solomun pred oltar Gospodnji pred svijem zborom Izrailjevijem, i podiže ruke svoje k nebu, 23I reèe: Gospode Bože Izrailjev! nema Boga takoga kakav si ti gore na nebu ni dolje na zemlji, koji èuvaš zavjet i milost slugama svojim, koje hode pred tobom svijem srcem svojim; 27Ali hoæe li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, akamoli ovaj dom što ga sazidah? 28Ali pogledaj na molitvu sluge svojega i na molbu njegovu, Gospode Bože moj, èuj viku i molitvu, kojim ti se danas moli sluga tvoj; 29Da budu oèi tvoje otvorene nad domom ovijem dan i noæ, nad ovijem mjestom, za koje si rekao: tu æe biti ime moje; da èuješ molitvu kojom æe se moliti sluga tvoj na ovom mjestu. 30Èuj molbu sluge svojega i naroda svojega Izrailja, kojom æe se moliti na ovom mjestu; èuj s mjesta gdje stanuješ, s neba, èuj, i smiluj se.

Isaiah 61.10-62.5 (Vespers, St Vladimir)

10Veoma æu se radovati u Gospodu, i duša æe se moja veseliti u Bogu mojem, jer me obuèe u haljine spasenja i plaštem pravde ogrte me kao kad ženik namjesti nakit i kao kad se nevjesta uresi uresom svojim. 11Jer kao što iz zemlje raste bilje i u vrtu nièe što se posije, tako æe Gospod Bog uèiniti da nikne pravda i pohvala pred svijem narodima.

1Siona radi neæu umuknuti, i Jerusalima radi neæu se umiriti, dokle ne izaðe kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeæa. 2Tada æe vidjeti narodi pravdu tvoju i svi carevi slavu tvoju, i prozvaæeš se novijem imenom, koje æe usta Gospodnja izreæi. 3I biæeš krasan vijenac u ruci Gospodnjoj i carska kruna u ruci Boga svojega. 4Neæeš se više zvati ostavljena, niti æe se zemlja tvoja zvati pustoš, nego æeš se zvati milina moja i zemlja tvoja udata, jer æeš biti mio Gospodu i zemlja æe tvoja biti udata. 5Jer kao što se momak ženi djevojkom, tako æe se sinovi tvoji oženiti tobom; i kako se raduje ženik nevjesti, tako æe se tebi radovati Bog tvoj.

Isaiah 60.1-16 (Vespers, St Vladimir)

1Ustani, svijetli se, jer doðe svjetlost tvoja, i slava Gospodnja obasja te. 2Jer, gle, mrak æe pokriti zemlju i tama narode; a tebe æe obasjati Gospod i slava njegova pokazaæe se nad tobom. 3I narodi æe doæi k vidjelu tvojemu i ka svjetlosti koja æe te obasjati. 4Podigni oèi svoje unaokolo, i vidi: svi se skupljaju i idu k tebi, sinovi æe tvoji iz daleka doæi i kæeri tvoje nosiæe se u naruèju. 5Tada æeš vidjeti, i obradovaæeš se, i srce æe ti se udiviti i raširiti, jer æe se k tebi okrenuti mnoštvo morsko i sila naroda doæi æe k tebi. 6Mnoštvo kamila prekriliæe te, dromedari iz Madijama i Efe; svi iz Save doæi æe, zlato i kad donijeæe, i slavu Gospodnju javljaæe. 7Sva stada Kidarska skupiæe se k tebi, ovnovi Navajotski biæe ti na potrebu; prineseni na oltaru mom biæe ugodni, i dom slave svoje proslaviæu. 8Ko su ono što lete kao oblaci i kao golubovi na prozore svoje? 9Ostrva æe me èekati i prve laðe Tarsiske, da dovezu sinove tvoje iz daleka, i s njima srebro njihovo i zlato njihovo, imenu Gospoda Boga tvojega i sveca Izrailjeva, jer te proslavi. 10I tuðini æe sazidati zidove tvoje, i carevi njihovi služiæe ti; jer u gnjevu svom udarih te, a po milosti svojoj pomilovaæu te. 11I tvoja æe vrata biti svagda otvorena, neæe se zatvoriti ni danju ni noæu, da ti se dovede sila naroda, i carevi njihovi da se dovedu. 12Jer narod i carstvo, koje ti ne bi služilo, poginuæe, taki æe se narodi sasvijem zatrti. 13Slava Livanska tebi æe doæi, jela, brijest i šimšir, da ukrase mjesto svetinje moje da bih proslavio mjesto nogu svojih. 14I sinovi onijeh koji su te muèili doæi æe k tebi klanjajuæi se, i svi koji te preziraše padaæe k stopalima nogu tvojih, i zvaæe te gradom Gospodnjim, Sionom sveca Izrailjeva. 15Što si bio ostavljen i mrzak tako da niko nije prolazio kroza te, mjesto toga æu ti uèiniti vjeènu slavu, i veselje od koljena do koljena. 16Jer æeš mlijeko naroda sati, i sise carske dojiæeš, i poznaæeš da sam ja Gospod spasitelj tvoj i izbavitelj tvoj, silni Jakovljev.

John 10.9-16 (Matins Gospel)

9Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi. 10Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje. 11Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce, 12A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih; 13A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. 14Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju. 15Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce. 16I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir.

1 Corinthians 9.13-18 (Epistle)

13Ne znate li da oni koji èine svetu službu od svetinje se hrane? i koji oltaru služe s oltarom dijele? 14Tako i Gospod zapovjedi da oni koji jevanðelje propovijedaju od jevanðelja žive. 15A ja to nijedno ne uèinih. I ne pišem ovo da tako bude za mene; jer bih voljeo umrijeti nego da ko slavu moju uništi. 16Jer ako propovijedam jevanðelje, nema mi hvale: jer mi je za nevolju; i teško meni ako jevanðelja ne propovijedam. 17Ako dakle ovo èinim od svoje volje, platu imam; a ako li èinim za nevolju, služba mi je predata. 18Kakva mi je dakle plata? Da propovijedajuæi jevanðelje uèinim bez plate jevanðelje Hristovo, da ne èinim po svojoj vlasti u propovijedanju jevanðelja.

Galatians 1.11-19 (Epistle, St Vladimir)

11Ali vam dajem na znanje, braæo, da ono jevanðelje koje sam ja javio, nije po èovjeku. 12Jer ga ja ne primih od èovjeka, niti nauèih, nego otkrivenjem Isusa Hrista. 13Jer ste èuli moje življenje nekad u Jevrejstvu, da sam odviše gonio crkvu Božiju i raskopavao je. 14I napredovah u Jevrejstvu veæma od mnogijeh vrsnika svojijeh u rodu svome, i odviše revnovah za otaèke svoje obièaje. 15A kad bi ugodno Bogu, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodaæu svojom, 16Da javi sina svojega u meni, da ga jevanðeljem objavim meðu neznabošcima; odmah ne pitah tijela i krvi, 17Niti iziðoh u Jerusalim k starijim apostolima od sebe, nego otidoh u Arapsku, i opet se vratih u Damask. 18A poslije toga na tri godine iziðoh u Jerusalim da vidim Petra, i ostadoh u njega petnaest dana. 19Ali drugoga od apostola ne vidjeh, osim Jakova brata Gospodnjega.

Matthew 16.1-6 (Gospel)

1I pristupiše k njemu fariseji i sadukeji, i kušajuæi ga iskahu da im pokaže znak s neba. 2A on odgovarajuæi reèe im: uveèe govorite: biæe vedro; jer je nebo crveno. 3I ujutru: danas æe biti vjetar, jer je nebo crveno i mutno. Licemjeri! lice nebesko umijete poznavati, a znake vremena ne možete poznati? 4Rod zli i kurvarski traži znak, i znak neæe mu se dati osim znaka Jone proroka. I ostavivši ih otide. 5I polazeæi uèenici njegovi na onu stranu zaboraviše uzeti hljeba. 6A Isus reèe im: èuvajte se kvasca farisejskoga i sadukejskog.

John 10.1-9 (Gospel, St Vladimir)

1Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovèij nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk; 2A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama: 3Njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih; 4I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov. 5A za tuðinom neæe da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuðega. 6Ovu prièu kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza. 7Tada im reèe Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama. 8Svi koliko ih god doðe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše. 9Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi.

Holy Equal-to-the-Apostles Great Prince Vladimir (in holy baptism Basil), enlightener of the Russian Land (1051)

Though his grandmother, Queen Olga, had been a Christian, his father Svyatoslav reverted to paganism, and Prince Vladimir spent the early part of his life believing and living the beliefs of the pagan Russian people. But he sought for something more, and sent emissaries to study the faiths of the Jews, the Muslims, the Western Christians and the Orthodox. After attending services in Agia Sophia in Constantinople, they told him ‘We knew not if we were on earth or in heaven,’ and Prince Vladimir determined to embrace the Christian faith. He was baptised in Cherson in 988, receiving the name Basil. “He came forth from the font not only healed of a blindness lately afflicting him, but also from being passionate and warlike, he became meek, peaceable, and exceedingly godly.” (Great Horologion). He married Princess Anna, sister of the Emperor, and returned home with a retinue of priests from Constantinople. He immediately set about building a Christian nation: casting down the idols, baptizing the people, and establishing a Christian government. His legislation for his recently barbarian nation was modeled on the Gospel, and in its conformity to Christ’s commandments exceeded even the other Christian nations of the time. He reposed in peace in 1015, leaving behind a kingdom that grew to be the largest Orthodox nation in the world.

Holy Martyrs Cyricus and His Mother Julitta (304)

“Holy Julitta was of noble birth. She was widowed young, and left with a newborn child, Cyricus. She lived in Iconium, a city of Lycaonia, and was a very devout Christian. She had her son baptised immediately after his birth and, when he was three years old, instructed him in the Faith and taught him to pray insofar as a child of that age is capable of learning. When Diocletian launched a persecution of Christians, much innocent blood was shed in the city of Iconium. Julitta took her son and hid from the wrath of the pagans in the town of Seleucid, but things were no better there. Julitta was arrested as a Christian and brought to trial. Seeing Julitta so courageously proclaim her faith in the Lord Jesus, the judge, to distress her and make her waver, took the child in his arms and began to kiss it. But Cyricus shouted: ‘I am a Christian; let me go to my mother!’, and he began to scratch the judge, turning his face away from him. The judge was furious, threw the child to the ground and kicked it, and the child rolled down the stone steps and gave his holy and innocent soul to God. Seeing how Cyricus suffered before her, Julitta was filled with joy and gave thanks to God that her son had been counted worthy of the wreath of martyrdom. After harsh torture, Julitta was beheaded, in the year 304. The relics of Ss Cyricus and Julitta have wonderworking power to this day. A part of the relics of these saints is to be found in Ochrid, in the Church of the Holy Mother of God, the Healer.” (Prologue. In the Prologue, the name of Cyricus is spelled “Cerycus.” It is changed here for consistency with other sources.)