Scripture Readings
Genesis 14.14-20
(Vespers, Fathers)
14A kad Avram èu da mu se zarobio sinovac, naoruža sluge svoje, trista osamnaest, koji se rodiše u njegovoj kuæi, i poðe u potjeru do Dana.
15Ondje razredivši svoje udari na njih noæu sa slugama svojim, i razbi ih, i otjera ih do Hovala, koji je na lijevo od Damaska,
16I povrati sve blago; povrati i Lota sinovca svojega s blagom njegovijem, i žene i ljude.
17A car Sodomski izide mu na susret kad se vrati razbivši Hodologomora i careve što bijahu s njim, u dolinu Savinu, koje je sada dolina careva.
18A Melhisedek car Salimski iznese hljeb i vino; a on bijaše sveštenik Boga višnjega.
19I blagoslovi ga govoreæi: blagosloven da je Avram Bogu višnjemu, èije je nebo i zemlja!
20I blagosloven da je Bog višnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Avram desetak od svega.
Deuteronomy 1.8-11, 15-17
(Vespers, Fathers)
8Eto, dao sam vam zemlju, uðite u nju, i uzmite zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima vašim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe im je dati i sjemenu njihovu nakon njih.
9I rekoh vam onda govoreæi: ne mogu vas nositi sam.
10Gospod Bog vaš umnožio vas je, i eto vas danas ima mnogo kao zvijezda nebeskih.
11Gospod Bog otaca vaših da vas umnoži još tisuæu puta više, i da vas blagoslovi kao što vam je kazao.
15Tada uzevši starješine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, postavih vam ih za starješine, za tisuænike i stotinare i pedesetare i desetare i upravitelje po plemenima vašim.
16I zapovjedih onda sudijama vašim govoreæi: saslušavajte raspre meðu braæom svojom i sudite pravo izmeðu èovjeka i brata njegova i izmeðu došljaka koji je s njim.
17Ne gledajte ko je ko na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga, jer je sud Božji, a stvar koja bi vam bila teška iznesite preda me da je èujem.
Deuteronomy 10.14-21
(Vespers, Fathers)
14Gle, Gospoda je Boga tvojega nebo, i nebo nad nebesima, zemlja, i sve što je na njoj.
15Ali samo tvoji oci omilješe Gospodu, i izabra sjeme njihovo nakon njih, vas izmeðu svijeh naroda, kao što se vidi danas.
16Zato obrežite srce svoje, i nemojte više biti tvrdovrati.
17Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko niti prima poklona;
18Daje pravicu siroti i udovici; i ljubi došljaka dajuæi mu hljeb i odijelo.
19Ljubite dakle došljaka, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj.
20Boj se Gospoda Boga svojega, njemu služi i njega se drži, i njegovijem se imenom kuni.
21On je hvala tvoja i on je Bog tvoj, koji tebe radi uèini velike i strašne stvari, koje vidješe oèi tvoje.
John 20.1-10
(7th Matins Gospel)
1A u prvi dan nedjelje doðe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba.
2Onda otrèa, i doðe k Simonu Petru i k drugom uèeniku koga ljubljaše Isus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše.
3A Petar iziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu.
4Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèenik trèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu.
5I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uðe.
6Doðe pak Simon Petar za njim, i uðe u grob, i vidje haljine same gdje leže,
7I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu.
8Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova.
9Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh.
10Onda otidoše opet uèenici doma.
Romans 15.1-7 (Epistle)
1Dužni smo dakle mi jaki slabosti slabijeh nositi, i ne sebi ugaðati.
2I svaki od vas da ugaða bližnjemu na dobro za dobar ugled.
3Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: ruženja onijeh koji tebe ruže padoše na me.
4Jer što se naprijed napisa za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utjehom pisma nad imamo.
5A Bog trpljenja i utjehe da vam da da složno mislite meðu sobom po Hristu Isusu,
6Da jednodušno jednijem ustima slavite Boga i oca Gospoda našega Isusa Hrista.
7Zato primajte jedan drugoga kao što i Hristos primi vas na slavu Božiju.
Hebrews 13.7-16
(Epistle, Fathers)
7Opominjite se svojijeh uèitelja koji vam kazivaše rijeè Božiju; gledajte na svršetak njihova življenja, i ugledajte se na vjeru njihovu.
8Isus Hristos juèe je i danas onaj isti i vavijek.
9U nauke tuðe i razliène ne pristajte; jer je dobro blagodaæu utvrðivati srca, a ne jelima, od kojijeh ne imaše koristi oni koji življeše u njima.
10Imamo pak oltar od kojega oni ne smiju jesti koji služe skiniji.
11Jer kojijeh životinja krv unosi poglavar sveštenièki u svetinju za grijehe, onijeh se tjelesa spaljuju izvan okola.
12Zato Isus, da osveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada.
13Zato dakle da izlazimo k njemu izvan okola, noseæi njegovu sramotu.
14Jer ovdje nemamo grada koji æe ostati, nego tražimo onaj koji æe doæi.
15Kroz njega dakle da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju ime njegovo.
16A dobro èiniti i davati milostinju ne zaboravljajte; jer se takovijem žrtvama ugaða Bogu.
Matthew 9.27-35 (Gospel)
27A kad je Isus odlazio odande, za njim iðahu dva slijepca vièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sine Davidov!
28A kad doðe u kuæu, pristupiše k njemu slijepci, i reèe im Isus: vjerujete li da mogu to uèiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode.
29Tada dohvati se oèiju njihovijeh govoreæi: po vjeri vašoj neka vam bude.
30I otvoriše im se oèi. I zaprijeti im Isus govoreæi: gledajte da niko ne dozna.
31A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj.
32Kad oni pak iziðu, gle, dovedoše k njemu èovjeka nijema i bijesna.
33I pošto izgna ðavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreæi: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju.
34A fariseji govorahu: pomoæu kneza ðavolskog izgoni ðavole.
35I prohoðaše Isus po svijem gradovima i selima uèeæi po zbornicama njihovijem i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima.
John 17.1-13
(Gospel, Fathers)
1Ovo govori Isus, pa podiže oèi svoje na nebo i reèe: oèe! doðe èas, proslavi sina svojega, da i sin tvoj proslavi tebe;
2Kao što si mu dao vlast nad svakijem tijelom da svemu što si mu dao da život vjeèni.
3A ovo je život vjeèni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.
4Ja tebe proslavih na zemlji: posao svrših koji si mi dao da radim.
5I sad proslavi ti mene, oèe, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.
6Ja javih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju rijeè održaše.
7Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe.
8Jer rijeèi koje si dao meni dadoh im; i oni primiše, i poznadoše istinito da od tebe iziðoh, i vjerovaše da si me ti poslao.
9Ja se za njih molim: ne molim se za sav) svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.
10I moje sve je tvoje, i tvoje moje; i ja se proslavih u njima.
11I više nijesam na svijetu, a oni su na svijetu, a ja idem k tebi. Oèe sveti! saèuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi.
12Dok bijah s njima na svijetu, ja ih èuvah u ime tvoje; one koje si mi dao saèuvah, i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se zbude pismo.
13A sad k tebi idem, i ovo govorim na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi.
Commemorations
Apostle Aquila of the Seventy, and St Priscilla (1st c.).
He, along with his wife Priscilla, is mentioned in the book of Acts and in St Paul’s Epistle to the Romans. He and his wife were Jews who moved to Corinth when the Emperor Claudius expelled all Jews from Italy. They were working as tentmakers in Corinth when they met and worked with St Paul, also a tentmaker by trade, who brought them to faith in Christ. From that time onward they worked diligently to spread the Gospel of Christ. The Prologue says that they died at the hands of pagans, the Great Horologion that the circumstances of their repose are unknown.
Our Father among the Saints Joseph, Archbishop of Thessalonika (833)
He was the brother of St Theodore the Studite (November 11), and is also sometimes called Studite. He is one of the inspired composers of the canons in the Lenten Triodion, many of which bear the title “by Joseph”. (He should not be confused with St Joseph the Hymnographer, who is commemorated April 3.) As Archbishop of Thessalonika, he suffered greatly for his zealous defense of the holy icons: he was imprisoned, and was exiled three times.
St Nikodemos of the Holy Mountain, spiritual writer (1809)
He is best known for his collections of Orthodox writings, most importantly the Philokalia, a five-volume compendium of writings on asceticism and prayer, especially the Jesus Prayer, by the holy Fathers of the Church. (The first four volumes have been translated into English). He produced an Orthodox edition of Unseen Warfare, originally by Lorenzo Scupoli, a Roman Catholic. (This was further revised by St Theophan the Recluse). He also edited the Pedalion (Rudder), a collection of the canons of the Orthodox Church with his commentary.
Note: The English edition of the Rudder needs to be read with care, since it includes additional comments by the translator, not clearly distinguished from those of the Saint.