Orthodox Calendar

30. јун 2025.
Monday of the 4th week after Pentecost

Apostles Fast

Commemorations

  • Martyrs Manuel, Sabael, and Ismael of Persia (362)
  • Our Holy Father Botolph, Abbot of the Monastery of Ikanhoe (680)

Scripture Readings

Romans 9.18-33 (Epistle)

18Tako dakle koga hoæe miluje, a koga hoæe otvrdoglavi. 19Reæi æeš mi: zašto nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj? 20A ko si ti, o èovjeèe! da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako naèinio? 21Ili zar lonèar nema vlasti nad kalom da od jedne guke naèini jedan sud za èast a drugi za sramotu? 22A kad šæaše Bog da pokaže gnjev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao. 23I da pokaže bogatstvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu; 24Koje nas i dozva ne samo od Jevreja nego i od neznabožaca, 25Kao što i u Josiji govori: nazvaæu narod svojijem koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom. 26I biæe na mjestu, gdje im se reèe: vi nijeste moj narod; tamo æe se nazvati sinovi Boga živoga. 27A Isaija vièe za Izrailja: ako bude broj sinova Izrailjevijeh kao pijesak morski, ostatak æe se spasti. 28Jer æe on izvršiti rijeè svoju, i naskoro æe izvršiti po pravdi, da, ispuniæe Gospod naskoro rijeè svoju na zemlji. 29I kao što proreèe Isaija: da nam nije Gospod Savaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor. 30Šta æemo dakle reæi? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokuèiše pravdu, ali pravdu od vjere. 31A Izrailj tražeæi zakon pravde ne dokuèi zakona pravde. 32Zašto? Jer ne traži iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja, 33Kao što stoji napisano: evo meæem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje neæe se postidjeti.

Matthew 11.2-15 (Gospel)

2A Jovan èuvši u tamnici djela Hristova posla dvojicu uèenika svojijeh, 3I reèe mu: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo? 4A Isus odgovarajuæi reèe im: idite i kažite Jovanu što èujete i vidite: 5Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi èiste se i gluhi èuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se jevanðelje. 6I blago onome koji se ne sablazni o mene. 7A kad ovi otidoše, poèe Isus ljudima govoriti o Jovanu: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar? 8Ili šta ste izišli da vidite? Èovjeka u meke haljine obuèena? Eto, koji meke haljine nose po carskijem su dvorovima. 9Ili šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka. 10Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto, ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. 11Zaista vam kažem: nijedan izmeðu roðenijeh od žena nije izišao veæi od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskome veæi je od njega. 12A od vremena Jovana krstitelja dosad carstvo nebesko na silu se uzima, i siledžije dobijaju ga. 13Jer su svi proroci i zakon proricali do Jovana. 14I ako hoæete vjerovati, on je Ilija što æe doæi. 15Koji ima uši da èuje neka èuje.

Commemorations

Martyrs Manuel, Sabael, and Ismael of Persia (362)

“The holy Martyrs Manuel, Sabel, and Ishmael, Persians by race and brethren according to the flesh, were sent by the Persian King as ambassadors to Julian the Apostate to negotiate a peace treaty. While with him at a place near Chalcedon, they refused to join him in offering sacrifice to his idols. Scorning the immunity universally accorded ambassadors, he had them slain in the year 362. This was a cause of the war with Persia in which Julian perished miserably the following year.” (Great Horologion)

Our Holy Father Botolph, Abbot of the Monastery of Ikanhoe (680)

‘Saint Botolph was born in Britain about the year 610 and in his youth became a monk in Gaul. The sisters of Ethelmund, King of East Anglia, who were also sent to Gaul to learn the monastic discipline, met Saint Botolph, and learning of his intention to return to Britain, bade their brother the King grant him land on which to found a monastery. Hearing the King’s offer, Saint Botolph asked for land not already in any man’s possession, not wishing that his gain should come through another’s loss, and chose a certain desolate place called Ikanhoe. At his coming, the demons inhabiting Ikanhoe rose up against him with tumult, threats, and horrible apparitions, but the Saint drove them away with the sign of the Cross and his prayer. Through his monastery he established in England the rule of monastic life that he had learned in Gaul. He worked signs and wonders, had the gift of prophecy, and “was distinguished for his sweetness of disposition and affability.” In the last years of his life he bore a certain painful sickness with great patience, giving thanks like Job and continuing to instruct his spiritual children in the rules of the monastic life. He fell asleep in peace about the year 680. His relics were later found incorrupt, and giving off a sweet fragrance. The place where he founded his monastery came to be called “Botolphson” (from either “Botolph’s stone” or “Botolph’s town”) which was later contracted to “Boston.”’ (Great Horologion)