Acts 10.1-16 (Epistle)

1A u Æesariji bješe jedan èovjek po imenu Kornilije, kapetan od èete koja se zvaše Talijanska. 2Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka; 3On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anðela Božijega gdje siðe k njemu i reèe mu: Kornilije! 4A on pogledavši na nj i uplašivši se reèe: što je Gospode? A on mu reèe: molitve tvoje i milostinje iziðoše na pamet Bogu; 5I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra: 6On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuæa kod mora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. 7I kad otide anðeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu, 8I kazavši im sve posla ih u Jopu. 9A sjutradan kad oni iðahu putem i približiše se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat. 10I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe, 11I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju; 12U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. 13I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi. 14A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto. 15I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani. 16I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo.

John 6.56-69 (Gospel)

56Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu. 57Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on æe življeti mene radi. 58Ovo je hljeb koji siðe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeæe vavijek. 59Ovo reèe u zbornici kad uèaše u Kapernaumu. 60Tada mnogi od uèenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati? 61A Isus znajuæi u sebi da uèenici njegovi vièu na to, reèe im: zar vas ovo sablažnjava? 62A kad vidite sina èovjeèijega da odlazi gore gdje je prije bio? 63Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Rijeèi koje vam ja rekoh duh su i život su. 64Ali imaju neki meðu vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od poèetka koji su što ne vjeruju, i ko æe ga izdati. 65I reèe: zato vam rekoh da niko ne može doæi k meni ako mu ne bude dano od oca mojega. 66Od tada mnogi od uèenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iðahu s njim. 67A Isus reèe dvanaestorici: da neæete i vi otiæi? 68Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome æemo iæi? Ti imaš rijeèi vjeènoga života. 69I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga.

Apostles Jason and Sosipater

Both were disciples of the Apostle Paul, who mentions them in his Epistle to the Romans: “Jason and Sosipater my kinsmen greet you” (16:21). Jason was born in Tarsus of Cilicia (as was the Apostle Paul), and became bishop of that town. Sosipater was from Patras of Achaia (now Greece), and became bishop of Iconium. After serving their flocks for many years, these two travelled together to Corfu, where they were the first to preach the Gospel. They were furiously opposed by the ruler of that island, but when he died, the new king came to faith in Christ and was baptised with the name Sebastian. Jason and Sosipater remained on Corfu, freely preaching the Gospel and building up the Church until they reposed in great old age. An ancient church in the city of Corfu, dating from the first centuries, bears inscriptions that mention the Saints by name.

They are commemorated April 28 on the Slavic calendar.

St Basil, bishop of Ostrog in Montenegro (Serbia) (1671)

As a monk, he was known for his very severe asceticism. Against his will, he was made Bishop of Zahum, where he served his flock faithfully for many years, “keeping it from the cruelty of the Turks and the guile of the Latins” (Prologue). When his monastery was destroyed by the Turks he moved to Ostrog, where he reposed. His body has remained whole, incorrupt, healing and wonderworking to this day. Innumerable miracles have been worked at his grave; both Christians and Muslims seek out his relics for healing from sicknesses and sufferings.

(A story heard from a parishioner at St Basil of Ostrog Church in Illinois: while the Saint’s relics remain intact, reputedly his shoes wear out from time to time and need to be replaced.)