Isaiah 49.6-10 (6th Hour)

6I reèe mi: malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izrailjev, nego te uèinih vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih. 7Ovako veli Gospod, izbavitelj Izrailjev, svetac njegov, onome kojega preziru, na koga se gadi narod, sluzi onijeh koji gospodare: carevi æe vidjeti i ustati, i knezovi æe se pokloniti radi Gospoda, koji je vjeran, radi sveca Izrailjeva, koji te je izabrao. 8Ovako veli Gospod: u vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i èuvaæu te i daæu te da budeš zavjet narodu da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo; 9Da kažeš sužnjima: izidite; onima koji su u mraku: pokažite se. Oni æe pokraj putova pasti, i paša æe im biti po svijem visokim mjestima. 10Neæe biti gladni ni žedni, neæe ih biti vruæina ni sunce; jer kome ih je žao, on æe ih voditi, i pokraj izvora vodenijeh provodiæe ih.

Genesis 31.3-16 (Vespers)

3I Gospod reèe Jakovu: vrati se u zemlju otaca svojih i u rod svoj, i ja æu biti s tobom. 4I poslav Jakov dozva Rahilju i Liju u polje k stadu svojemu. 5I reèe im: vidim gdje lice oca vašega nije prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio sa mnom. 6I vi znate da sam služio ocu vašemu kako sam god mogao; 7A otac me je vaš varao i mijenjao mi platu deset puta; ali mu Bog ne dade da me ošteti; 8Kad on reèe: što bude šareno neka ti je plata, onda se mladilo sve šareno; a kad reèe: s biljegom što bude neka ti je plata, onda se mladilo sve s biljegom. 9Tako Bog uze stoku ocu vašemu i dade je meni; 10Jer kad se upaljivaše stoka, podigoh oèi svoje i vidjeh u snu, a to ovnovi i jarci što skaèu na ovce i koze bijahu šareni, s biljegama prutastim i kolastim. 11A anðeo Gospodnji reèe mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: evo me. 12A on reèe: podigni sad oèi svoje i gledaj, ovnovi i jarci što skaèu na ovce i koze, šareni su, s biljegama prutastim i kolastim; jer vidjeh sve što ti èini Lavan. 13Ja sam Bog od Vetilja, gdje si prelio kamen i uèinio mi zavjet; ustani sada i idi iz ove zemlje, i vrati se na postojbinu svoju. 14Tada odgovori Rahilja i Lija, i rekoše mu: eda li još imamo kakav dio i našljedstvo u domu oca svojega? 15Nije li nas držao kao tuðinke kad nas je prodao? pa je još i naše novce jednako jeo. 16Jer sve ovo blago što uze Gospod ocu našemu, naše je i naše djece. Zato èini sve što ti je Gospod kazao.

Proverbs 21.3-21 (Vespers)

3Da se èini pravda i sud, milije je Gospodu nego žrtva. 4Ponosite oèi i naduto srce i oranje bezbožnièko grijeh je. 5Misli vrijedna èovjeka donose obilje, a svakoga nagla siromaštvo. 6Blago sabrano jezikom lažljivijem taština je koja prolazi meðu one koji traže smrt. 7Grabež bezbožnijeh odnijeæe ih, jer ne htješe èiniti što je pravo. 8Èiji je put kriv, on je tuð; a ko je èist, njegovo je djelo pravo. 9Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj. 10Duša bezbožnikova želi zlo, ni prijatelj njegov ne nalazi milosti u njega. 11Kad potsmjevaè biva karan, ludi mudra; i kad se mudri pouèava, prima znanje. 12Uèi se pravednik od kuæe bezbožnikove, kad se bezbožnici obaraju u zlo. 13Ko zatiskuje uho svoje od vike ubogoga, vikaæe i sam, ali neæe biti uslišen. 14Dar u tajnosti utišava gnjev, i poklon u njedrima žestoku srdnju. 15Radost je pravedniku èiniti što je pravo, a strah onima koji èine bezakonje. 16Èovjek koji zaðe s puta mudrosti poèinuæe u zboru mrtvijeh. 17Ko ljubi veselje, biæe siromah; ko ljubi vino i ulje, neæe se obogatiti. 18Otkup za pravednike biæe bezbožnik i za dobre bezakonik. 19Bolje je živjeti u zemlji pustoj nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom. 20Dragocjeno je blago i ulje u stanu mudroga, a èovjek bezuman proždire ga. 21Ko ide za pravdom i milošæu, naæi æe život, pravdu i slavu.

Synaxis of the Archangel Gabriel

Each of the Great Feasts of the Church is followed by a commemoration of some holy one who figures in the events of the Feast. So, today we commemorate the Holy Archangel Gabriel, who brought the glad news of the conception of Christ to Mary, the Theotokos. The Prologue gives the following teaching:

“The herald of the incarnation of the Son of God, he is one of the seven great angels who stand before the throne of God. He revealed to Zacharias the birth of the Forerunner, and said of himself: ‘I am Gabriel that stand in the presence of God’ (Lk. 1:19). His name, Gabriel, signifies ‘man of God’. Speaking about the Annunciation, the holy Fathers comment that an angel with such a name was sent to signify who He was, and of what nature He was, who would be born of the most pure Virgin. He would be the Man of God, the Man-God, the strong and mighty God. Others have found that it was this same Gabriel who announced the conception of the Virgin Mary to Joachim and Anna, and that it was he who taught Moses in the wilderness to write the Book of Genesis. The holy Fathers consider that Gabriel belongs to the foremost and highest order of the heavenly powers, the seraphim, since the seraphim stand closest to God. And so he is one of the seven seraphim closest to God. The names of these seven are: Michael, Gabriel, Raphael, Uriel, Selathiel, Jegudiel and Barachiel. Some would add Jeremiel to this number. Each has his own particular service, but all are equal in honour. Why did God not send Michael? For the reason that Michael’s service is the suppression of the enemies of God’s truth, while Gabriel’s is the annunciation of the salvation of the human race.”