Acts 3.1-8 (Epistle)

1A Petar i Jovan iðahu zajedno gore u crkvu na molitvu u deveti sahat. 2I bijaše jedan èovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i svaki dan metahu pred vrata crkvena koja se zovu Krasna da prosi milostinju od ljudi koji ulaze u crkvu; 3Koji vidjevši Petra i Jovana da hoæe da uðu u crkvu prošaše milostinju. 4A Petar pogledavši na nj s Jovanom, reèe: pogledaj na nas. 5A on gledaše u njih misleæi da æe mu oni što dati. 6A Petar reèe: srebra i zlata nema u mene, nego što imam ovo ti dajem: u ime Isusa Hrista Nazareæanina ustani i hodi. 7I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji. 8I skoèivši ustade, i hoðaše, i uðe s njima u crkvu iduæi i skaèuæi i hvaleæi Boga.

Philippians 2.5-11 (Epistle, Theotokos)

5Jer ovo da se misli meðu vama što je i u Hristu Isusu, 6Koji, ako je i bio u oblièju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; 7Nego je ponizio sam sebe uzevši oblièje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oèi naðe se kao èovjek, 8Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove. 9Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veæe od svakoga imena. 10Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; 11I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca.

John 2.12-22 (Gospel)

12Potom siðe u Kapernaum, on i mati njegova, i braæa njegova, i uèenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana. 13I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziðe Isus u Jerusalim. 14I naðe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu. 15I naèinivši biè od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjaèima prosu novce i stolove ispremeta; 16I reèe onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne èinite od doma oca mojega doma trgovaèkoga. 17A uèenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kuæu tvoju izjede me. 18A Jevreji odgovarajuæi rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš èiniti? 19Isus odgovori i reèe im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana æu je podignuti. 20A Jevreji rekoše: èetrdeset i šest godina graðena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigneš? 21A on govoraše za crkvu tijela svojega. 22A kad usta iz mrtvijeh, opomenuše se uèenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše pismu i rijeèi koju reèe Isus.

Luke 10.38-42, 11.27-28 (Gospel, Theotokos)

38A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu. 39I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu. 40A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože. 41A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo, 42A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje. 27A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao! 28A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je.

St Isaac the Syrian, abbot of Spoleto, Italy (ca. 550)

This is not the famed Isaac of Syria (commemorated Jan 28) who wrote the Ascetical Homilies, but a monk who settled in Spoleto and was famed for his holy, solitary life, his miracles, and his discernment. The people of Spoleto sought to honor him with money and other gifts, but he refused everything and withdrew to a cell in the forest. Soon a large monastery grew up there as others joined him in his life of prayer.

Once, two nearly naked men came begging clothing from Isaac. He told a monk to go to a hollow tree some distance away, and to bring back what he found there. The monk returned with some clothing, and gave it to the beggars. They were shamed to find that it was their own clothing, which they had hidden in the tree.

A man gave two beehives to the monastery. A monk hid one of them and brought the other to the abbot. Isaac said to him, ‘Be careful when you go back to the beehive that you hid: it has been taken over by poisonous snakes. Be careful that they do not bite you.’

St Basil the Confessor, bishop of Parium (ca. 760)

In the dark days of iconoclasm, this holy bishop refused to sign the imperial order condemning the veneration of icons, and for this was cruelly persecuted in many ways by the heretics for the remainder of his life; all the while he remained ‘firm as a diamond in his Orthodoxy.’ (Prologue)

Our Holy Mother Athanasia (860)

“Born on the island of Aegina of rich and eminent parents, she gave her goods to the poor and went off to a monastery, where she heaped greater and greater asceticism on herself. She took food only once a day, and that only bread and water, and in the Great Fast only once every two days. Only at Christmas and Easter did she taste flesh and oil. Although she was abbess of the monastery, she was the servant of all the other sisters and was ashamed that any should wait on her. She was made worthy of the great gift of wonderworking, both during her lifetime and after her death.” (Prologue)