Ephesians 4.17-25 (Epistle)
17Ovo dakle govorim i svjedoèim u Gospodu da više ne hodite kao što hode i ostali neznabošci u praznosti uma svojega,
18Koji imaju smisao tamom pokriven, i udaljeni su od života Božijega za neznanje koje je u njima, za okamenjenje srca svojijeh;
19Koji ostavivši poštenje predadoše se besramnosti, na èinjenje svake neèistote i lakomstva.
20Ali vi tako ne poznaste Hrista;
21Jer ga èuste i u njemu se nauèiste, kao što je istina u Isusu,
22Da odbacite, po prvome življenju, staroga èovjeka, koji se raspada u željama prevarljivijem;
23I da se obnovite duhom uma svojega,
24I obuèete u novoga èovjeka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine.
25Zato odbacite laž, i govorite istinu svaki sa svojijem bližnjijem; jer smo udi jedan drugome.
Luke 4.22-30 (Gospel)
22I svi mu svjedoèahu, i divljahu se rijeèima blagodati koje izlažahu iz usta njegovijeh, i govorahu: nije li ovo sin Josifov?
23I reèe im: vi æete meni bez sumnje kazati ovu prièu: ljekaru! izlijeèi se sam; što smo èuli da si èinio u Kapernaumu uèini i ovdje na svojoj postojbini.
24Reèe pak: zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini.
25A zaista vam kažem: mnoge udovice bijahu u Izrailju u vrijeme Ilijno kad se nebo zatvori tri godine i šest mjeseci i bi velika glad po svoj zemlji;
26I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku k ženi udovici.
27I mnogi bijahu gubavi u Izrailju za proroka Jelisija; i nijedan se od njih ne oèisti do Neemana Sirijanina.
28I svi se u zbornici napuniše gnjeva kad èuše ovo.
29I ustavši istjeraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga navrh gore gdje bijaše njihov grad sazidan da bi ga bacili odozgo.
30Ali on proðe izmeðu njih, i otide.