Titus 1.15-2.10 (Epistle)
15Èistima je sve èisto; a poganima i nevjernima ništa nije èisto, nego je opoganjen njihov i um i savjest.
16Govore da poznaju Boga, a djelima ga se odrièu; jer su mrski i neposlušni, i ni za kakvo dobro djelo valjani.
1A ti govori što pristoji zdravoj nauci:
2Starcima da budu trijezni, pošteni, èisti, zdravi u vjeri, u ljubavi, u trpljenju;
3Staricama takoðer da žive kao što se pristoji svetima, da ne budu opadljive, da se ne predaju vrlo vinu, da uèe dobru,
4Da uèe mlade da ljube muževe, da ljube djecu,
5Da budu poštene, èiste, dobre kuæanice, blage, pokorne svojijem muževima, da se ne huli na rijeè Božiju.
6Tako i mladiæe svjetuj da budu pošteni.
7A u svemu sam sebe podaji za ugled dobrijeh djela, u nauci cijelost, poštenje,
8Rijeè zdravu, nezazornu: da se posrami onaj koji se protivi, ne imajuæi ništa zlo govoriti za nas.
9Sluge da slušaju svoje gospodare, da budu ugodni u svaèemu, da ne odgovaraju,
10Da ne kradu, nego u svaèemu da pokazuju dobru vjeru, da nauku spasitelja našega Boga ukrašuju u svaèemu.
Mark 10.23-32 (Gospel)
23I pogledavši Isus reèe uèenicima svojima: kako je teško bogatima uæi u carstvo nebesko!
24A uèenici se uplašiše od rijeèi njegovijeh. A Isus opet odgovarajuæi reèe im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo uæi u carstvo Božije!
25Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije.
26A oni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: ko se dakle može spasti?
27A Isus pogledavši na njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nije Bogu: jer je sve moguæe Bogu.
28A Petar mu poèe govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo.
29A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi,
30A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni.
31Ali æe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi.
32A kad iðahu putem u Jerusalim, Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, i za njim iðahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poèe im kazivati šta æe biti od njega: