Composite 1 - Genesis 17.1-2, 4, 5-7, 8, 9-10, 11-12, 14 (Vespers)

1The Lord appeared to Abram and said to him, ‘I am your God. Be well pleasing before me and be blameless. I will establish my covenant between me and you, and I will multiply you greatly; and you will be the father of a multitude of nations. And your name will not be Abram, but your name will be Abraham, because I have established you as father of many nations. And I will increase you very greatly, and I will establish you for nations, and kings will come from you. And I will establish my covenant between me and you and between your seed after you for their generations as an eternal covenant, and I will be their God.’ And Abraham fell on his face and worshipped the Lord. And God said to Abraham, ‘You are to keep my covenant, you and your seed after you to their generations. And this is the covenant which you are to keep between me and between your seed after you to their generations. Every male among you shall be circumcised; and you shall be circumcised in the foreskin of your flesh, and it shall be for a sign of the covenant between me and you. And every male child among you shall be circumcised at eight days for your generations. And an uncircumcised male that is not circumcised in the flesh of his foreskin on the eighth day, that soul shall be wiped out from its race; because it has rejected my covenant.’

Proverbs 8.22-30 (Vespers)

22Gospod me je imao u poèetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. 23Prije vijekova postavljena sam, prije poèetka, prije postanja zemlje. 24Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. 25Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; 26Još ne bješe naèinio zemlje ni polja ni poèetka prahu vasiljenskom; 27Kad je ureðivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom. 28Kad je utvrðivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu; 29Kad je postavljao moru meðu i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji; 30Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda;

Proverbs 10.31-11.12 (Vespers)

31Usta pravednikova iznose mudrost, a jezik opaki istrijebiæe se. 32Usne pravednikove znaju što je milo, a bezbožnièka su usta opaèina.

1Lažna su mjerila mrska Gospodu, a prava mjera ugodna mu je. 2Kad doðe oholost, doðe i sramota; a u smjernijeh je mudrost. 3Pravedne vodi bezazlenost njihova, a bezakonike satire zloæa njihova. 4Neæe pomoæi bogatstvo u dan gnjeva, a pravda izbavlja od smrti. 5Pravda bezazlenoga upravlja put njegov, a bezbožnik pada od svoje bezbožnosti. 6Pravedne izbavlja pravda njihova, a bezakonici hvataju se u svojoj zloæi. 7Kad umire bezbožnik, propada nadanje, i najjaèe uzdanje propada. 8Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbožnik dolazi na njegovo mjesto. 9Licemjer kvari ustima bližnjega svojega; ali se pravednici izbavljaju znanjem. 10Dobru pravednijeh raduje se grad; a kad propadaju bezbožnici, biva pjevanje. 11Blagoslovima pravednijeh ljudi podiže se grad, a s usta bezbožnièkih raskopava se. 12Bezumnik se ruga bližnjemu svojemu, a razuman èovjek muèi.

John 10.9-16 (Matins Gospel)

9Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi. 10Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje. 11Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce, 12A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih; 13A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. 14Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju. 15Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce. 16I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir.

2 Timothy 4.5-8 (Epistle, Sunday before Theophany)

5A ti budi trijezan u svaèemu, trpi zlo, uèini djelo jevanðelista, službu svoju svrši. 6Jer ja se veæ žrtvujem, i vrijeme mojega odlaska nasta. 7Dobar rat ratovah, trku svrših, vjeru održah. 8Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji æe mi dati Gospod u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji se raduju njegovu dolasku.

Colossians 2.8-12 (Epistle, Circumcision)

8Braæo! èuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prijevarom, po kazivanju èovjeèijemu, po nauci svijeta, a ne po Hristu. 9Jer u njemu živi svaka punina Božanstva tjelesno. 10I da budete ispunjeni u njemu koji je glava svakome poglavarstvu i vlasti; 11U kome i obrezani biste obrezanjem nerukotvorenijem, odbacivši tijelo grijeha mesnijeh obrezanjem Hristovijem; 12Zakopavši se s njim krštenjem, u kojemu s njim i ustaste vjerom sile Boga koji ga vaskrsnu iz mrtvijeh.

Hebrews 7.26-8.2 (Epistle, St Basil)

26Jer takov nama trebaše poglavar sveštenièki: svet, bezazlen, èist, odvojen od grješnika, i koji je bio više nebesa; 27Kojemu nije potrebno svaki dan, kao sveštenicima, najprije za svoje grijehe žrtve prinositi, a potom za narodne, jer on ovo uèini jednom, kad sebe prinese. 28Jer zakon postavlja ljude za sveštenike koji imaju slabost; a rijeè zakletve koja je reèena po zakonu, postavi sina vavijek savršena.

1A ovo je glava od toga što govorimo: imamo takovoga poglavara sveštenièkoga koji sjede s desne strane prijestola velièine na nebesima; 2Koji je sluga svetinjama i istinitoj skiniji, koju naèini Gospod, a ne èovjek.

Mark 1.1-8 (Gospel, Sunday before Theophany)

1Poèetak jevanðelja Isusa Hrista sina Božijega. 2Kao što stoji u proroka: evo ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. 3Glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove. 4Pojavi se Jovan krsteæi u pustinji, i propovijedajuæi krštenje pokajanja za oproštenje grijeha. 5I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i kršæavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje. 6A Jovan bijaše obuèen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jeðaše skakavce i med divlji. 7I propovijedaše govoreæi: ide za mnom jaèi od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obuæi njegovoj. 8Ja vas kršæavam vodom, a on æe vas krstiti Duhom svetijem.

Luke 2.20-21, 40-52 (Gospel, Circumcision)

20I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano. 21I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anðeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi. 40A dijete rastijaše i jaèaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu. 41I roditelji njegovi iðahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe. 42I kad mu bi dvanaest godina, doðoše oni u Jerusalim po obièaju praznika; 43I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova; 44Nego misleæi da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima. 45I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže. 46I poslije tri dana naðoše ga u crkvi gdje sjedi meðu uèiteljima, i sluša ih, i pita ih, 47I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima. 48I vidjevši ga zaèudiše se, i mati njegova reèe mu: sine! šta uèini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te. 49I reèe im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega? 50I oni ne razumješe rijeèi što im reèe. 51I siðe s njima i doðe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova èuvaše sve rijeèi ove u srcu svojemu. 52I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.

Luke 6.17-23 (Gospel, St Basil)

17I izišavši s njima stade na mjestu ravnom, i gomila uèenika njegovijeh; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga, 18Koji doðoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti, i koje muèahu duhovi neèisti; i iscjeljivahu se. 19I sav narod tražaše da ga se dotaknu; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve. 20I on podignuvši oèi na uèenike svoje govoraše: blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije. 21Blago vama koji ste gladni sad; jer æete se nasititi. Blago vama koji plaèete sad; jer æete se nasmijati. 22Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo sina radi èovjeèijega. 23Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako èinili prorocima ocevi njihovi.

The Circumcision of Our Lord Jesus Christ

In keeping with the Law of Moses, the Savior’s parents had Him circumcised eight days after His birth (see Luke ch. 2). On this day, following Jewish custom, he received the name Jesus (Yeshua, a form of Joshua), meaning “God saves.” Thus, on this day, the Covenant of Moses was fulfilled and brought to an end, and the Salvation of God’s people was proclaimed to the world.

Our Father among the Saints Basil the Great (379).

In its services, the Church calls St Basil a “bee of the Church of Christ”: bringing the honey of divinely-inspired wisdom to the faithful, stinging the uprisings of heresy. He was born in Cappadocia to a wealthy and prominent family. Their worldly wealth, however, is as nothing compared to the wealth of Saints that they have given to the Church: his parents St Basil the Elder and St Emmelia; his sister St Macrina (July 19), the spiritual head of the family; and his brothers St Gregory of Nyssa (January 10), and St Peter, future bishop of Sebaste (January 9).

Inspired and tutored by his father, a renowned professor of rhetoric, the brilliant Basil set out to master the secular learning and arts of his day, traveling to Athens, where he studied alongside his life-long friend St Gregory of Nazianzus. When he returned from his studies in 356, he found that his mother and his sister Macrina had turned the family home into a convent, and that his brothers had also taken up the monastic life nearby. Puffed up by his secular accomplishments, he at first resisted his sister’s pleas to take up a life devoted to God, but at last, through her prayers and admonition, entered upon the ascetical life.

After traveling among the monks of Egypt, Palestine and Syria, he settled in Cappadocia as a hermit, living in utter poverty and writing his ascetical homilies. A monastic community steadily gathered around him, and for its good order St Basil wrote his Rule, which is regarded as the charter of monasticism. (St Benedict in the West was familiar with this Rule, and his own is modeled on it.)

In about 370 he was consecrated Bishop of Caesarea in Cappadocia. Even as bishop, he continued to live without any possessions save a worn garment to cover himself. At this time the Arian heresy was rending the Church, and it became St Basil’s lot to defend Orthodoxy in Sermons and writings, a task which he fulfilled with such erudition and wisdom that he is called “Basil the Great.” He reposed in peace in 379, at the age of forty-nine.

St Gregory, Bishop of Nazianzus (374), father of St Gregory the Theologian

He converted to Christianity from paganism as an adult through the influence of his pious wife St Nonna (Aug. 5). He was made Bishop of Nazianzus in Cappadocia in 329, and served faithfully for forty-five years, defending his flock against the inroads of Arianism and the persecutions of Julian the Apostate. Late in life, he ordained his son Gregory, later known as St Gregory the Theologian (Jan. 25) to assist him. He reposed in peace, aged almost 100.

St Emilia (375), mother of Sts Macrina, Basil the Great and Gregory of Nyssa, Peter of Sebaste, and Theosevia

Her main commemoration is on May 8.