Galatians 2.11-16 (Epistle)
11A kad doðe Petar u Antiohiju, u oèi njemu protiv stadoh; jer bješe zazoran.
12Jer prije dok ne doðoše neki od Jakova, jeðaše s neznabošcima, a kad doðoše, ustruèavaše se i odvajaše bojeæi se onijeh koji su iz obrezanja.
13I dvolièahu s njim i ostali Judejci, tako da i Varnava prista u njihovo dvolièenje.
14A kad ja vidjeh da ne idu pravo k istini jevanðelja, rekoh Petru pred svima: kad ti koji si Jevrejin, neznabožaèki a ne Jevrejski živiš, zašto neznabošce nagoniš da žive Jevrejski?
15Mi koji smo roðeni Jevreji, a ne grješnici iz neznabožaca,
16Pa doznavši da se èovjek neæe opravdati djelima zakona, nego samo vjerom Isusa Hrista, i mi vjerovasmo Hrista Isusa da se opravdamo vjerom Hristovom, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona nikakvo tijelo neæe opravdati.
Mark 5.24-34 (Gospel)
24I poðe s njim; i za njim iðaše naroda mnogo i turkahu ga.
25I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi
26I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nijesu pomogli, nego još gore naèinili,
27Kad je èula za Isusa, doðe u narodu sastrag, i dotaèe se haljine njegove.
28Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviæu.
29I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti.
30I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziðe iz njega, i obazrevši se na narod reèe: ko se to dotaèe mojijeh haljina?
31I rekoše mu uèenici njegovi: vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotaèe mene?
32I on se obziraše da vidi onu koja to uèini.
33A žena uplašivši se drktaše, i znajuæi što joj se dogodi, doðe i kleèe pred njim, i kaza mu svu istinu.
34A on reèe joj: kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.