Scripture Readings
Mark 16.9-20
(3rd Matins Gospel)
9A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam ðavola.
10A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu.
11I oni èuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše.
12A potom javi se na putu dvojici od njih u drugome oblièju, kad su išli u selo.
13I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše.
14A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrðu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao;
15I reèe im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanðelje svakome stvorenju.
16Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašæe se; a ko ne vjeruje osudiæe se.
17A znaci onima koji vjeruju biæe ovi: imenom mojijem izgoniæe ðavole; govoriæe novijem jezicima;
18Uzimaæe zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neæe im nauditi; na bolesnike metaæe ruke, i ozdravljaæe.
19A Gospod pošto im izgovori uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane.
20A oni iziðoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i rijeè potvrðiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin.
Galatians 6.11-18
(Epistle, Sunday before Elevation)
11Vidite koliko vam napisah rukom svojom!
12Koji hoæe da se hvale po tijelu oni vas nagone da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov.
13Jer ni oni sami koji se obrezuju ne drže zakona, nego hoæe da se vi obrezujete da se vašijem tijelom hvale.
14A ja Bože saèuvaj da se èim drugijem hvalim osim krstom Gospoda našega Isusa Hrista, kojega radi razape se meni svijet, i ja svijetu.
15Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar.
16I koliko ih god po ovome pravilu žive, na njima biæe mir i milost, i na Izrailju Božijemu.
17Više da mi niko ne dosaðuje, jer ja rane Gospoda Isusa na tijelu svojemu nosim.
18Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem, braæo. Amin.
2 Corinthians 1.21-2.4 (Epistle)
21A Bog je koji nas utvrdi s vama u Hristu, i pomaza nas,
22Koji nas i zapeèati, i dade zalog Duha u srca naša.
23A ja za svjedoka Boga prizivam na svoju dušu da štedeæi vas ne doðoh više u Korint.
24Ne kao da mi vladamo vjerom vašom, nego smo pomagaèi vaše radosti; jer u vjeri stojite.
1Ovo pak sudih u sebi da opet ne doðem k vama u žalosti.
2Jer ako ja èinim žalost vama, ko je koji æe mene veseliti osim onoga koji prima žalost od mene?
3I pisah vam ovo isto, da kad doðem ne primim žalost na žalost, a za koje bi valjalo da se veselim nadajuæi se na sve vas da je moja radost sviju vas.
4Jer od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama, ne da biste se ožalostili nego da biste poznali ljubav koju imam izobilno k vama.
John 3.13-17
(Gospel, Sunday before Elevation)
13I niko se ne pope na nebo osim koji siðe s neba, sin èovjeèij koji je na nebu.
14I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin èovjeèij da se podigne,
15Da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni:
16Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni.
17Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj.
Matthew 22.1-14 (Gospel)
1I odgovarajuæi Isus opet reèe im u prièama govoreæi:
2Carstvo je nebesko kao èovjek car koji naèini svadbu sinu svojemu.
3I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doæi.
4Opet posla druge sluge govoreæi: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; doðite na svadbu.
5A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.
6A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih.
7A kad to èu car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
8Tada reèe slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne.
9Idite dakle na raskršæa i koga god naðete, dozovite na svadbu.
10I izišavši sluge one na raskršæa sabraše sve koje naðoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.
11Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje èovjeka neobuèena u svadbeno ruho.
12I reèe mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oæutje.
13Tada reèe car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.
14Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh.