1 Corinthians 13.4-14.5 (Epistle)

4Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne velièa, ne nadima se, 5Ne èini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu, 6Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, 7Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. 8Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako æe i prestati, jezici ako æe umuknuti, razuma ako æe nestati. 9Jer nešto znamo i nešto prorokujemo; 10A kad doðe savršeno, onda æe prestati što je nešto. 11Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh èovjek, odbacih djetinjstvo. 12Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda æemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda æu poznati kao što sam poznat. 13A sad ostaje vjera, nad, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveæa meðu njima.

1Držite se ljubavi, a starajte se za duhovne dare, a osobito da prorokujete. 2Jer koji govori jezike, ne govori ljudima nego Bogu: jer niko ne sluša, a on duhom govori tajne. 3A koji prorokuje govori ljudima za popravljanje i utjehu i utvrðenje. 4Jer koji govori jezike sebe popravlja, a koji prorokuje crkvu popravlja. 5Ali ja bih htio da vi svi govorite jezike, a još više da prorokujete: jer je veæi onaj koji prorokuje negoli koji govori jezike, veæ ako ko kazuje, da se crkva popravlja.

Matthew 20.1-16 (Gospel)

1Jer je carstvo nebesko kao èovjek domaæin koji ujutru rano iziðe da najima poslenike u vinograd svoj. 2I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj. 3I izišavši u treæi sahat, vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni, 4I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daæu vam. 5I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèini tako. 6I u jedanaesti sahat izišavši naðe druge gdje stoje besposleni, i reèe im: što stojite ovdje vas dan besposleni? 7Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reèe im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primiæete. 8A kad bi uveèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od pošljednjijeh do prvijeh. 9I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš. 10A kad doðoše prvi, mišljahu da æe više primiti: i primiše i oni po groš. 11I primivši vikahu na gospodara 12Govoreæi: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i gorjeli. 13A on odgovarajuæi reèe jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš? 14Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi. 15Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? 16Tako æe biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.

Translation of the relics of the Protomartyr and Archdeacon Stephen (428)

After the First Martyr Stephen was stoned to death, his body was left for the dogs; but his teacher Gamaliel had his body secretly taken to a place outside Jerusalem and buried by night. About the year 427, a Fr Lucian, the parish priest near the place, was told in a dream where the relics of the Protomartyr were buried. He told Patriarch John of Jerusalem, and they went together to the place revealed. Digging there they found a box labeled with the word “Stephen” in Aramaic letters. They took the sacred relics to Jerusalem in solemn procession.

Hieromartyr Stephen, Pope of Rome (257), and those with him

As Bishop of Rome from 254 to 257, he battled the Novatian heresy. By his prayers he once healed Lucilla, the daughter of the Roman tribune Nemesius; for this both father and daughter were baptized into Christ. Saint Stephen and twelve of his priests were beheaded during a celebration of the Liturgy, during the reign of Valerian.

Blessed Basil of Moscow, fool-for-Christ (1552)

At the age of sixteen, he took up the podvig of folly for Christ, in which he continued for seventy-two years, living to the age of eighty-eight. He was homeless, barefood and dressed in tatters, wandering the streets of Moscow. Though mocked by many, he spoke to strangers of their secret sins, rebuked nobles for their hard-heartedness, and slowly became known as a Saint. Tsar Ivan and the Metropolitan of Moscow attended his funeral. He was buried in the church in Moscow that now bears his name.