Isaiah 43.9-14 (Vespers, St George)

9Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je izmeðu njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka èuju, i reku: istina je. 10Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti. 11Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja. 12Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuð bog meðu vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. 13Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko æe smesti? 14Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaæu u Vavilon i pobacaæu sve prijevornice, i Haldejce s laðama, kojima se hvale.

Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers, St George)

Wisdom of Solomon 4.7-15 (Vespers, St George)

Matthew 28.16-20 (1st Matins Gospel)

16A jedanaest uèenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus. 17I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše. 18I pristupivši Isus reèe im govoreæi: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. 19Idite dakle i nauèite sve narode krsteæi ih va ime oca i sina i svetoga Duha, 20Uèeæi ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.

Acts 5.12-20 (Epistle)

12A rukama apostolskima uèiniše se mnogi znaci i èudesa meðu ljudima; i bijahu svi jednodušno u trijemu Solomunovu. 13A od ostalijeh niko ne smijaše pristupiti k njima; nego ih hvaljaše narod. 14A sve više pristajahu oni koji vjerovahu Gospoda, mnoštvo ljudi i žena, 15Tako da i po ulicama iznošahu bolesnike i metahu na posteljama i na nosilima, da bi kad proðe Petar barem sjenka njegova osjenila koga od njih. 16A dolažahu mnogi i iz okolnijeh gradova u Jerusalim, i donošahu bolesnike i koje muèahu neèisti duhovi; i svi ozdravljahu. 17Ali ustade poglavar sveštenièki i svi koji bijahu s njim, od jeresi sadukejske, i napuniše se zavisti, 18I digoše ruke svoje na apostole, i metnuše ih u opšti zatvor. 19A anðeo Gospodnji otvori noæu vrata tamnièka, i izvedavši ih reèe: 20Idite i stanite u crkvi te govorite narodu sve rijeèi ovoga života.

Acts 12.1-11 (Epistle, St George)

1U ono pak vrijeme podiže Irod car ruke da muèi neke od crkve. 2I pogubi Jakova brata Jovanova maèem. 3I vidjevši da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati i Petra a bijahu dani prijesnijeh hljebova 4Kojega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga èetvorici èetvrtnika vojnièkijeh da ga èuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod. 5I tako Petra èuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka. 6A kad šæaše Irod da ga izvede, onu noæ spavaše Petar meðu dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima èuvahu tamnicu. 7I gle, anðeo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreæi: ustani brže. I spadoše mu verige s ruku. 8A anðeo mu reèe: opaši se, i obuj opanke svoje. I uèini tako. I reèe mu anðeo: obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom. 9I izišavši iðaše za njim, i ne znadijaše da je to istina što anðeo èinjaše, nego mišljaše da vidi utvaru. 10A kad proðoše prvu stražu i drugu i doðoše k vratima gvozdenijem koja voðahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši proðoše jednu ulicu, i anðeo odmah otstupi od njega. 11I kad doðe Petar k sebi reèe: sad zaista vidim da Bog posla anðela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svega èekanja naroda Jevrejskoga.

John 20.19-31 (Gospel)

19A kad bi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uèenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðe Isus i stade na srijedu i reèe im: mir vam. 20I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se uèenici obradovaše vidjevši Gospoda. 21A Isus im reèe opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas. 22I ovo rekavši dunu, i reèe im: primite Duh sveti. 23Kojima oprostite grijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite, zadržaæe se. 24A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad doðe Isus. 25A drugi mu uèenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reèe: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neæu vjerovati. 26I poslije osam dana opet bijahu uèenici njegovi unutra, i Toma s njima. Doðe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade meðu njima i reèe: mir vam. 27Potom reèe Tomi: pruži prst svoj amo i viði ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. 28I odgovori Toma i reèe mu: Gospod moj i Bog moj. 29Isus mu reèe: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše. 30A i mnoga druga èudesa uèini Isus pred uèenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj. 31A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujuæi imate život u ime njegovo.

John 15.17-16.2 (Gospel, St George)

17Ovo vam zapovijedam da imate ljubav meðu sobom. 18Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas. 19Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, zato mrzi na vas svijet. 20Opominjite se rijeèi koju vam ja rekoh: nije sluga veæi od gospodara svojega. Ako mene izgnaše, i vas æe izgnati; ako moju rijeè održaše, i vašu æe održati. 21Ali sve æe vam ovo èiniti za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla. 22Da nijesam bio došao i govorio im ne bi grijeha imali; a sad izgovora neæe imati za grijeh svoj. 23Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi. 24Da nijesam bio djela tvorio meðu njima kojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijeha imali: a sad i vidješe, i omrznuše na mene i na oca mojega. 25Ali da se zbude rijeè napisana u zakonu njihovom: omrznuše na mene ni za što. 26A kad doðe utješitelj, koga æu vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on æe svjedoèiti za mene. 27A i vi æete svjedoèiti, jer ste od poèetka sa mnom.

1Ovo vam kazah da se ne sablaznite. 2Izgoniæe vas iz zbornica; a doæi æe vrijeme kad æe svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu èini.

Holy Glorious Great-martyr, Victory-bearer and Wonderworker George (303)

“George, this truly great and glorious Martyr of Christ, was born of a father from Cappadocia and a mother from Palestine. Being a military tribune, or chiliarch (that is, a commander of a thousand troops), he was illustrious in battle and highly honored for his courage. When he learned that the Emperor Diocletian was preparing a persecution of the Christians, Saint George presented himself publicly before the Emperor and denounced him. When threats and promises could not move him from his steadfast confession, he was put to unheard-of tortures, which he endured with great bravery, overcoming them by his faith and love towards Christ. By the wondrous signs that took place in his contest, he guided many to the knowledge of the truth, including Queen Alexandra, wife of Diocletion, and was finally beheaded in 296 in Nicomedia.” (Great Horologion) The Empress Alexandra, along with a pagan priest who confessed Christ due to George’s witness, were executed together with the Great Martyr. St Alexandra is commemorated on April 21/May 4.

Neither the Great Horologion nor the Prologue, nor the Church’s services to St George, mention the most popular story of St George, his slaying of a dragon. Though many icons of the Saint show him mounted on horseback, slaying a dragon with a spear, the story is thought by many to be legendary, and the dragon in the icon symbolic.