Acts 1.1-8 (Epistle)

1Prvu sam ti knjigu napisao o svemu, o Teofile, što poèe Isus i tvoriti i uèiti 2Do dana kad se uznese, pošto Duhom svetijem zapovjedi apostolima koje izabra, 3Pred kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogijem i istinitijem znacima, i javlja im se èetrdeset dana, i govori o carstvu Božijemu. 4I sabravši ih zapovjedi im da ne idu iz Jerusalima, nego da èekaju obeæanje oèino, koje èuste, reèe, od mene; 5Jer je Jovan krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem ne dugo posle ovijeh dana. 6A oni onda koji zajedno bijahu, pitahu ga govoreæi: Gospode! hoæeš li sad naèiniti carstvo Izrailjevo? 7A on im reèe: nije vaše znati vremena i ljeta koje otac zadrža u svojoj vlasti; 8Nego æete primiti silu kad siðe Duh sveti na vas; i biæete mi svjedoci i u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje.

John 1.1-17 (Gospel)

1U poèetku bješe rijeè, i rijeè bješe u Boga, i Bog bješe rijeè. 2Ona bješe u poèetku u Boga. 3Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. 4U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. 5I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze. 6Posla Bog èovjeka po imenu Jovana. 7Ovaj doðe za svjedoèanstvo da svjedoèi za vidjelo da svi vjeruju kroza nj. 8On ne bješe vidjelo, nego da svjedoèi za vidjelo. 9Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga èovjeka koji dolazi na svijet. 10Na svijetu bješe, i svijet kroza nj posta, i svijet ga ne pozna. 11K svojima doðe, i svoji ga ne primiše. 12A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo, 13Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga. 14I rijeè postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca. 15Jovan svjedoèi za njega i vièe govoreæi: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije mene bješe. 16I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaæu. 17Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista.

Virgin Martyrs Agape, Irene, and Chionia in Illyria (295 or 304)

These three sisters lived in Aquilea. When the Emperor Diocletian was visiting there, he learned that they were Christians and had them brought to him. When they would not deny Christ, they were cast into prison, then handed over to a general named Dulcitius for torture. Dulcitius conceived a passion for the sisters, and entered the prison planning to defile them; but when he tried to enter, he was deprived of his reason and fell upon the dirty pots at the entrance, embracing and kissing them until he was completely black with soot. Hearing of this, the Emperor appointed another general to torment the sisters. After terrible tortures Agape and Chionia were burned, but the sadistic general, knowing her pledge of virginity to the Lord, ordered Irene to be put in a brothel. By God’s providence she was shot with an arrow before she could be forced to endure this fate.

So ends the version given in the Great Horologion. The Prologue gives a slightly different version: When Irene was being led to the brothel, an angel turned the soldiers back and led Irene to the top of a high hill. The next day the general came with his soldiers to capture her, but were unable to climb it. The general then ordered that Irene be shot with arrows.

St Anastasia, a prophetess in that town, gathered the bodies of all three sisters and gave them burial.