Isaiah 26.21-27.9 (6th Hour)

21Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega da pohodi stanovnike zemaljske za bezakonje njihovo, i zemlja æe otkriti krvi svoje niti æe više pokrivati pobijenijeh svojih.

1Tada æe Gospod pokarati maèem svojim ljutijem i velikim i jakim levijatana, prugu zmiju, i levijatana, krivuljastu zmiju, i ubiæe zmaja koji je u moru. 2Tada pjevajte o vinogradu koji raða crvenijem vinom: 3Ja Gospod èuvam ga, u svako doba zaljevaæu ga; dan noæ èuvaæu ga da ga ko ne ošteti. 4Nema gnjeva u mene; ko æe staviti u boj nasuprot meni èkalj i trnje? ja æu pogaziti i spaliti sve. 5Ili neka se uhvati za silu moju da uèini mir sa mnom; uèiniæe mir sa mnom. 6Jednom æe se ukorijeniti Jakov, procvjetaæe i uzrasti Izrailj, i napuniæe vasiljenu plodom. 7Je li ga udario onako kako je udario one koji njega udaraše? je li ga ubio onako kako su ubijeni oni koje je ubio? 8S mjerom ga je karao, kad ga je odbacio, kad ga je odnio silnijem vjetrom svojim istoènijem. 9Zato æe se tijem oèistiti bezakonje Jakovljevo i to æe biti sva korist što æe se uzeti grijeh njegov kad sve kamenje oltarno razmetne kao razdrobljeno kreèno kamenje i ne bude više gajeva ni sunèanijeh likova,

Genesis 9.18-10.1 (Vespers)

18A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima. 19To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja. 20A Noje poèe raditi zemlju, i posadi vinograd. 21I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega. 22A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braæe svoje na polju. 23A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i iduæi natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega. 24A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je uèinio mlaði sin, 25I reèe: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braæe svoje! 26I još reèe: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga! 27Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga! 28I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina. 29A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.

1A ovo su plemena sinova Nojevijeh, Sima, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije potopa.

Proverbs 12.23-13.9 (LXX) (Vespers)

23Pametan èovjek pokriva znanje, a srce bezumnijeh razglašuje bezumlje. 24Ruka radljiva gospodariæe, a lijena æe davati danak. 25Briga u srcu èovjeèijem obara; a dobra rijeè razveseljava. 26Pravedniku je bolje nego bližnjemu njegovu; a bezbožnike zavodi put njihov. 27Ljenivac neæe peæi lova svoga, a u vrijedna je èovjeka dobro dragocjeno. 28Na putu pravde život je, i kuda ide staza njezina nema smrti.

1Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora. 2Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje. 3Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada. 4Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se. 5Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti. 6Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika. 7Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago. 8Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje. 9Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se.

Hieromartyr Basil of Ancyra (362)

St Basil labored for the Church during the reign of Julian the Apostate, who briefly attempted to return the Roman empire to paganism after the reign of St Constantine. The Saint had already suffered for the Faith as bishop of Anycra (now Ankara,the capital of Turkey), and when Julian came to power, fresh persecutions began. Basil openly denounced the Emperor’s anti-Christian policies, for which he was tortured and thrown in prison.

When the Emperor came to Ancyra, Basil was brought before him, and Julian urged the bishop to renounce the Faith, promising him wealth and position if he would do so. Basil replied, ‘I believe in my Christ, whom you have denied and who gave you this earthly kingdom, but He will shortly take this from you. How can you have no shame before the altar under which you were saved from death as an eight-year-old child when they sought to kill you? Therefore He will soon make this earthly kingdom from you, and your body shall not be buried when you have spewed forth your soul in bitter torments.’ The enraged Emperor ordered that seven strips be torn from Basil’s body every day, a torture which was carried out for seven days. When the Saint was once again brought before the Emperor, he tore off a strip of his own flesh and threw it to Julian, saying ‘Take this and eat it, Julian, if such food is sweet to you, but Christ is life for me.’ At this the Emperor ordered that red-hot iron spits be driven through Basil; and thus the holy bishop at last received the crown of martyrdom.

Martyr Drosida of Antioch, and five nuns (104)

‘The daughter of the Emperor Trajan, she was seized with five other women when they were gathering the bodies of the martyrs who had suffered for Christ by night, and was for this cruelly mutilated by the Emperor. The five women were terribly tortured and at last thrown into molten copper, where they surrendered their souls to their Lord. But Drosida remained under strict imperial guard. However, she escaped from the court and baptised herself in a river. After eight days she gave her soul into God’s hands.’ (Prologue)