Isaiah 2.11-21 (6th Hour)

11Ponosite oèi èovjeèije poniziæe se, i visina ljudska ugnuæe se, a Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan. 12Jer æe doæi dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te æe biti poniženi, 13I na sve kedre Livanske velike i visoke i na sve hrastove Vasanske, 14I na sve gore visoke i na sve humove izdignute, 15I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi, 16I na sve laðe Tarsiske i na sve likove mile. 17Tada æe se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan. 18I idola æe nestati sasvijem. 19I ljudi æe iæi u peæine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju. 20Tada æe baciti èovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje naèini sebi da im se klanja, krticama i slijepijem mišima, 21Ulazeæi u rasjeline kamene i u peæine kamene od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.

Genesis 2.4-19 (Vespers)

4To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, 5I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe èovjeka da radi zemlju, 6Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju. 7A stvori Gospod Bog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovjek duša živa. 8I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti èovjeka, kojega stvori. 9I uèini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla. 10A voda tecijaše iz Edema natapajuæi vrt, i odande se dijeljaše u èetiri rijeke. 11Jednoj je ime Fison, ona teèe oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata, 12I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha. 13A drugoj je rijeci ime Geon, ona teèe oko cijele zemlje Huske. 14A treæoj je rijeci ime Hidekel, ona teèe k Asirskoj. A èetvrta je rijeka Efrat. 15I uzevši Gospod Bog èovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga èuva. 16I zaprijeti Gospod Bog èovjeku govoreæi: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; 17Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijeæeš. 18I reèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjek sam; da mu naèinim druga prema njemu. 19Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako æe koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;

Proverbs 3.1-18 (Vespers)

1Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje, i zapovijesti moje neka hrani srce tvoje. 2Jer æe ti donijeti dug život, dobre godine i mir. 3Milost i istina neka te ne ostavlja; priveži ih sebi na grlo, upiši ih na ploèi srca svojega. 4Te æeš naæi milost i dobru misao pred Bogom i pred ljudima. 5Uzdaj se u Gospoda svijem srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. 6Na svijem putovima svojim imaj ga na umu, i on æe upravljati staze tvoje. 7Ne misli sam o sebi da si mudar; boj se Gospoda i uklanjaj se oda zla. 8To æe biti zdravlje pupku tvojemu i zaljevanje kostima tvojim. 9Poštuj Gospoda imanjem svojim i prvinama od svega dohotka svojega; 10I biæe pune žitnice tvoje obilja, i presipaæe se vino iz kaca tvojih. 11Sine moj, ne odbacuj nastave Gospodnje, i nemoj da ti dosadi karanje njegovo. 12Jer koga ljubi Gospod onoga kara, i kao otac sina koji mu je mio. 13Blago èovjeku koji naðe mudrost, i èovjeku koji dobije razum. 14Jer je bolje njom trgovati nego trgovati srebrom, i dobitak na njoj bolji je od zlata. 15Skuplja je od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari tvojih ne mogu se izjednaèiti s njom. 16Dug život u desnici joj je, a u ljevici bogatstvo i slava. 17Puti su njezini mili puti i sve staze njezine mirne. 18Drvo je životno onima koji se hvataju za nju, i ko je god drži sreæan je.

Hieromartyr Theodotus, bishop of Cyrenia (326)

Known for his wisdom and virtue, he was chosen as Bishop of Cyrenia on the island of Cyprus. When a persecution broke out against the Christians under the Emperor Licinius, Theodotus was arrested and subjected to many tortures. His torturer Sabinus urged him repeatedly to renounce Christ and worship the idols, but Theodotus replied, ‘If you knew the goodness of my God, who, it is my hope, will by these brief tortures make me worthy of eternal life, you would wish to suffer for Him as I do.’ The pagans then drove nails into his body, for which he thanked God. Believing that his death was approaching, he calmly gave counsel and instruction to the Christians around him. By God’s providence, an order came from the new Emperor Constantine to free all Christians who were being held for the sake of Christ. Thus Theodotus was freed and, though greatly weakened by his torments, served his flock faithfully for two more years before reposing in peace.

The Four Hundred and Forty Martyrs of Lombardy (579)

Forty of them were beheaded in one place in Lombardy (in Italy) because they refused to eat food offered to idols. Another four hundred were massacred because they refused to join with the Lombard pagans’ practice of dancing around a goat’s head that had been brought for sacrifice to the idols. Their deaths are recorded by St Gregory the Dialogist (Gregory the Great).

We sometimes imagine that the Roman Empire converted almost overnight to Christianity during the reign of St Constantine the Great. This incident, more than two hundred years into Europe’s ‘Christian era’, reminds us that the progress of the Faith among the people was often slow and halting, and that paganism remained a force for many centuries.

Holy Martyr Euthalia (257)

She was a pagan maiden living in Sicily with her mother (also named Euthalia) and her brother Sermilianus. When Euthalia’s mother became ill with an issue of blood, the holy martyrs Alphius, Philadelphus and Cyrinus (May 10) appeared to her in a dream and told her that she would only be healed if she were baptised in the name of the Lord Jesus Christ. Heeding the dream, she believed, was baptized, and was healed. Her daughter Euthalia, seeing this wonder, was also baptised. Sermilianus, despising and hating the Christian faith, first mocked his mother and sister for their conversion, then threatened them. The mother fled the house in fear. Euthalia remained, saying to her brother ‘I am a Christian, and have no fear of death.’ The cruel Sermilianus persecuted her more and more harshly until finally, enraged by the futility of his threats, he beheaded his own sister by his own hand, unknowingly procuring for her a crown of eternal glory. “And thus in this example were fulfilled the words of Christ that He was bringing a sword among men which would divide those of one blood but not those of one faith (Matt. 10:34-35).” (Prologue)