Isaiah 1.19-2.3 (6th Hour)

19Ako hoæete slušati, dobra zemaljska ješæete. 20Ako li neæete, nego budete nepokorni, maè æe vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše. 21Kako posta kurva vjerni grad? Pun bijaše pravice, pravda nastavaše u njemu, a sada krvnici. 22Srebro tvoje posta troska, vino tvoje pomiješa se s vodom. 23Knezovi su tvoji odmetnici i drugovi lupežima; svaki miluje mito i ide za darovima; siroti ne daju pravice, i parnica udovièka ne dolazi pred njih. 24Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: aha! izdovoljiæu se na protivnicima svojim, i osvetiæu se neprijateljima svojim. 25I okrenuæu ruku svoju na te, i sažeæi æu troske tvoje da te preèistim, i ukloniæu sve olovo tvoje. 26I postaviæu ti opet sudije kao prije, i savjetnike kao ispoèetka; tada æeš se zvati grad pravedni, grad vjerni. 27Sion æe se otkupiti sudom, i pravdom oni koji se u nj vrate. 28A odmetnici i grješnici svi æe se satrti, i koji ostavljaju Gospoda, izginuæe. 29Jer æete se posramiti od gajeva koje željeste, i zastidjeti se od vrtova koje izabraste. 30Jer æete biti kao hrast kojemu opada lišæe i kao vrt u kom nema vode. 31I biæe junak kao kuèine i djelo njegovo kao iskra, i oboje æe se zapaliti, i neæe biti nikoga da ugasi.

1Rijeè koja doðe u utvari Isaiji sinu Amosovu za Judu i za Jerusalim. 2Biæe u potonja vremena gora doma Gospodnjega utvrðena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaæe se k njoj svi narodi. 3I iæi æe mnogi narodi govoreæi: hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i uèiæe nas svojim putovima, i hodiæemo stazama njegovijem; jer æe iz Siona izaæi zakon, i rijeè Gospodnja iz Jerusalima.

Genesis 1.14-23 (Vespers)

14Potom reèe Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noæ, da budu znaci vremenima i danima i godinama; 15I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. 16I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veæe da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noæu, i zvijezde. 17I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. 18I da upravljaju danom i noæu, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19I bi veèe i bi jutro, dan èetvrti. 20Potom reèe Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. 21I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se mièu, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro; 22I blagoslovi ih Bog govoreæi: raðajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. 23I bi veèe i bi jutro, dan peti.

Proverbs 1.20-33 (Vespers)

20Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj; 21U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede: 22Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje? 23Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje. 24Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari, 25Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti; 26Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite; 27Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka. 28Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi. 29Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše; 30Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja. 31Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih. 32Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova. 33Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.

1 John 2.18-3.10 (Epistle, St John)

18Djeco! pošljednje je vrijeme, i kao što èuste da æe doæi antihrist, i sad mnogi antihristi postaše; po tom poznajemo da je pošljednji èas. 19Od nas iziðoše, ali ne biše od nas: kad bi bili od nas onda bi ostali s nama; ali da se jave da nijesu svi od nas. 20I vi imate pomazanje od svetoga, i znate sve. 21Ne pisah vam kao da ne znate istine, nego što je znate, i znate da nikakva laž nije od istine. 22Ko je lažljivac osim onoga koji odrièe da Isus nije Hristos? Ovo je antihrist, koji se odrièe oca i sina. 23Koji se god odrièe sina ni oca nema; a koji priznaje sina, i oca ima. 24Vi dakle što èuste ispoèetka u vama neka stoji; ako u vama ostane što èuste ispoèetka, i vi æete ostati u sinu i u ocu. 25I ovo je obeæanje koje nam on obeæa, život vjeèni. 26Ovo vam pisah za one koji vas varaju. 27I vi pomazanje što primiste od njega, u vama stoji, i ne trebujete da vas ko uèi; nego kako vas to samo pomazanje uèi u svemu, i istinito je, i nije laž, i kao što vas nauèi ostanite u njemu. 28I sad, djeèice, ostanite u njemu da imamo slobodu kad se javi, i da se ne osramotimo pred njim o njegovu dolasku. 29Ako znate da je pravednik, poznajte da je svaki koji tvori pravdu od njega roðen.

1Vidite kakvu nam je ljubav dao otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato svijet ne poznaje nas, jer njega ne pozna. 2Ljubazni! sad smo djeca Božija, i još se ne pokaza šta æemo biti; nego znamo da kad se pokaže, biæemo kao i on, jer æemo ga vidjeti kao što jest. 3I svaki koji ovaj nad ima na njega, èisti se, kao i on što je èist. 4Svaki koji èini grijeh i bezakonje èini: i grijeh je bezakonje. 5I znate da se on javi da grijehe naše uzme; i grijeha u njemu nema. 6Koji god u njemu stoji ne griješi; koji god griješi ne vidje ga niti ga pozna. 7Djeèice! niko da vas ne vara: koji pravdu tvori pravednik je, kao što je on pravedan; 8Koji tvori grijeh od ðavola je, jer ðavo griješi od poèetka. Zato se javi sin Božij da raskopa djela ðavolja. 9Koji je god roðen od Boga ne èini grijeha, jer njegovo sjeme stoji u njemu, i ne može griješiti, jer je roðen od Boga. 10Po tom se poznaju djeca Božija i djeca ðavolja: koji god ne tvori pravde, nije od Boga, i koji ne ljubi brata svojega.

Mark 11.1-11 (Gospel, St John)

1I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od uèenika svojijeh 2I reèe im: idite u selo što je prema vama, i odmah kako uðete u njega naæi æete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite. 3I ako vam ko reèe: šta to èinite? kažite: treba Gospodu; i odmah æe ga poslati amo. 4A oni otidoše, i naðoše magare privezano kod vrata napolju na raskršæu, i odriješiše ga. 5I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: zašto driješite magare? 6A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih. 7I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usjede na nj. 8A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu. 9A koji iðahu pred njim i za njim, vikahu govoreæi: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! 10Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini! 11I uðe Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveèe, iziðe u Vitaniju s dvanaestoricom.