2 Corinthians 2.3-15 (Epistle)

3I pisah vam ovo isto, da kad doðem ne primim žalost na žalost, a za koje bi valjalo da se veselim nadajuæi se na sve vas da je moja radost sviju vas. 4Jer od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama, ne da biste se ožalostili nego da biste poznali ljubav koju imam izobilno k vama. 5Ako li je ko mene ražalio, ne ražali mene, do nekoliko, da ne otežam svima vama. 6Jer je dovoljno takovome kar ovaj od mnogijeh. 7Zato vi nasuprot veæma da opraštate i tješite, da takovi kako ne padne u preveliku žalost. 8Zato vas molim, utvrdite k njemu ljubav. 9Jer vam zato i pisah, da poznam poštenje vaše jeste li u svaèemu poslušni. 10A kome vi što oprostite onome opraštam i ja; jer ja ako što kome oprostih, oprostih mu vas radi mjesto Isusa Hrista, 11Da nas ne prevari sotona; jer znamo šta on misli. 12A kad doðoh u Troadu da propovijedam jevanðelje Hristovo, i otvoriše mi se vrata u Gospodu, 13Ne imadoh mira u duhu svojemu, ne našavši Tita, brata svojega; nego oprostivši se s njima iziðoh u Maæedoniju. 14Ali hvala Bogu koji svagda nama daje pobjedu u Hristu Isusu, i kroz nas javlja miris poznanja svojega na svakom mjestu. 15Jer smo mi Hristov miris Bogu i meðu onima koji se spasavaju i koji ginu:

Matthew 23.13-22 (Gospel)

13Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli. 14Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuæe udovièke, i lažno se Bogu molite dugo; zato æete veæma biti osuðeni. 15Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, èinite ga sinom paklenijem udvoje veæijem od sebe. 16Teško vama voði slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; a ko se kune zlatom crkvenijem kriv je. 17Budale slijepe! šta je veæe, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti? 18I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je. 19Budale slijepe! šta je veæe, ili dar, ili oltar koji dar osveti? 20Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu. 21I koji se kune crkvom, kune se njom i onijem koji živi u njoj. 22I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu.

Synaxis of Serbian Hierarchs

On this day are commemorated seventeen holy Serbian hierarchs, beginning with St Sava (Sabbas), first Archbishop of Serbia and Equal to the Apostles. They are:

• St Sava, first Archbishop of Serbia, Equal to the Apostles
• Arsenius, his successor
• Sava II, son of King Stephen the First-Crowned
• Nicodemus, who lived on the Holy Mountain, was abbot of Hilandar Monastery there and Archbishop of Serbia
• Joannicius, patriarch from 1346-1349
• Ephraim, chosen as patriarch against his will in 1376. He crowned Prince Lazar, then renounced the patriarchal throne and retired into solitude
• Spiridon, his successor (+1388)
• Macarius, a great restorer of old churches and monasteries; printed many Church books (+1574)
• Gabriel, a nobleman by birth. The Prologue says that he ‘took part in the Moscow Council under Patriarch Nikhon, because of which he was tortured by the Turks for treason and hanged in 1656.’
• In addition, Eustace, Jacob, Danilo, Sava III, Gregory, John, Maxim and Nikhon.

Sts Alexander (340), John (595), and Paul the New (784), patriarchs of Constantinople

St Alexander took part in the First Ecumenical Council as delegate of Patriarch Metrophanes, who was too frail to attend; and succeeded Metrophanes on the Patriarchal throne. By his prayer to God that the Church might be spared the schemings of Arius, Arius was struck dead.

St John is, by one account, St John the Faster (Sept. 2), who reposed in 595; by another, St John Scholasticus (Feb. 21), who reposed in 577.

St Paul was Patriarch for five years, then renounced the Patriarchal throne to take the Great Schema.