1 Corinthians 11.31-12.6 (Epistle)

31Jer kad bismo sebe rasuðivali, ne bismo osuðeni bili. 32Ali kad smo suðeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svijetom. 33Zato, braæo moja, kad se sastajete da jedete, išèekujte jedan drugoga. 34Ako li je ko gladan, neka jede kod kuæe, da se na grijeh ne sastajete. A za ostalo urediæu kad doðem.

1A za duhovne darove neæu vam, braæo, zatajiti. 2Znate da kad bijaste neznabošci idoste k idolima bezglasnima, kako vas voðahu. 3Zato vam dajem na znanje da niko ko duhom Božijim govori neæe reæi: anatemate Isusa; i niko ne može Isusa Gospodom nazvati osim Duhom svetijem. 4Darovi su razlièni, ali je Duh jedan. 5I razliène su službe, ali je jedan Gospod. 6I razliène su sile, ali je jedan Bog koji èini sve u svemu.

Colossians 1.12-18 (Epistle, Слика)

12Zahvaljujuæi Bogu i ocu, koji nas prizva u dijel našljedstva svetijeh u vidjelu; 13Koji nas izbavi od vlasti tamne, i premjesti nas u carstvo sina ljubavi svoje, 14U kome imamo izbavljenje krvlju njegovom i oproštenje grijeha; 15Koji je oblièje Boga što se ne vidi, koji je roðen prije svake tvari. 16Jer kroz njega bi sazdano sve što je na nebu i što je na zemlji, što se vidi i što se ne vidi, bili prijestoli ili gospodstva ili poglavarstva, ili vlasti: sve se kroza nj i za nj sazda. 17I on je prije svega, i sve je u njemu. 18I on je glava tijelu crkve, koji je poèetak i prvoroðeni iz mrtvijeh, da bude on u svemu prvi;

Matthew 18.1-11 (Gospel)

1U taj èas pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: ko je dakle najveæi u carstvu nebeskome? 2I dozva Isus dijete, i postavi ga meðu njih, 3I reèe im: zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, neæete uæi u carstvo nebesko. 4Koji se dakle ponizi kao dijete ovo, onaj je najveæi u carstvu nebeskome. 5I koji primi takovo dijete u ime moje, mene prima. 6A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenièni o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku. 7Teško svijetu od sablazni! jer je potrebno da doðu sablazni; ali teško onom èovjeku kroz koga dolazi sablazan. 8Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: bolje ti je uæi u život hromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvije noge da te bace u oganj vjeèni. 9I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe: bolje ti je s jednijem okom u život uæi, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni. 10Gledajte da ne prezrete jednoga od malijeh ovijeh; jer vam kažem da anðeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice oca mojega nebeskoga. 11Jer sin èovjeèij doðe da iznaðe i spase izgubljeno.

Luke 9.51-56, 10.22-24 (Gospel, Слика)

51A kad se navršiše dani uzeæa njegova, on namjeri da ide pravo u Jerusalim. 52I posla glasnike pred licem svojijem; i oni otidoše i doðoše u selo Samarjansko da mu ugotove gdje æe noæiti. 53I ne primiše ga; jer vidješe da ide u Jerusalim. 54A kad vidješe uèenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! hoæeš li da reèemo da oganj siðe s neba i da ih istrijebi kao i Ilija što uèini? 55A on okrenuvši se zaprijeti im i reèe: ne znate kakvoga ste vi duha; 56Jer sin èovjeèij nije došao da pogubi duše èovjeèije nego da saèuva. I otidoše u drugo selo. 22I okrenuvši se k uèenicima reèe: sve je meni predao otac moj, i niko ne zna ko je sin osim oca, ni ko je otac osim sina, i ako sin hoæe kome kazati. 23I okrenuvši se k uèenicima nasamo reèe: blago oèima koje vide što vi vidite. 24Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i èuti što vi èujete, i ne èuše.

Translation of the Image Not-Made-By-Hands of our Lord Jesus Christ from Edessa to Constantinople (944)

The Third “Feast of the Savior” in August While the Lord was preaching in Palestine, his fame reached a king Avgar of Edessa, who suffered from leprosy. Avgar sent a messenger named Ananias to ask whether the Lord could heal his illness. The king also charged Ananias, if he was unable to bring back Jesus Himself, to bring back a likeness of Him. When Ananias found Jesus, the Lord told him that he could not come to Edessa since the time of His passion was at hand. But he took a cloth and washed His face, miraculously leaving a perfect image of His face on the cloth. Ananias brought the holy image back to the king, who reverently kissed it. Immediately his leprosy was healed, save for a small lesion that remained on his forehead. Later the Apostle Thaddeus came to Edessa, preaching the gospel, and Avgar and his household were baptized, at which time his remaining leprosy vanished. The king had the holy likeness mounted on wood and displayed above the city gate for all to revere. But Avgar’s grandson returned to idolatry, and the Bishop of Edessa had the image hidden in the city wall to prevent it from being defiled. Many years later, when the Persian king Chosroes besieged Edessa, the Bishop Eulabius was told in a vision to find the sealed chamber, whose location had been forgotten. The holy icon was found, completely incorrupt, and by its power the Persian army was driven off. In the year 944 the image was brought to Constantinople and enshrined in the Church of the Theotokos called the Pharos. This is the event commemorated today.

Martyr Diomedes the Physician of Tarsus in Cilicia (298)

He is one of the Holy Unmercenary Physicians, a physician who practiced in Tarsus during the reign of Diocletian. Around 288 he came to Nicaea, where he healed many bodies by his medical arts and many souls through his preaching of the Gospel of Christ. The Emperor Diocletian sent men to arrest him, but when they arrived they found that he had already reposed. They cut off his head to take it back to the Emperor, and for this abomination were all struck blind. When Diocletian saw St Diomedes’ head, he ordered the men to return it to the body from which they had taken it. As soon as they had done so, their sight was restored.