Romans 13.1-10 (Epistle)

1Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju; jer nema vlasti da nije od Boga, a što su vlasti, od Boga su postavljene. 2Tako koji se suproti vlasti suproti se naredbi Božijoj; a koji se suprote primiæe grijeh na sebe. 3Jer knezovi nijesu strah dobrijem djelima nego zlijem. Hoæeš li pak da se ne bojiš vlasti, èini dobro, i imaæeš hvalu od nje; 4Jer je sluga Božij tebi za dobro. Ako li zlo èiniš, boj se; jer uzalud ne nosi maèa, jer je Božij sluga, osvetnik na gnjev onome koji zlo èini. 5Tako se valja pokoravati ne samo od straha nego i po savjesti. 6Jer zato i poreze dajete; jer su sluge Božije koje su za to isto postavljene. 7Podajte dakle svakome šta ste dužni: kome dakle porezu, porezu; a kome carinu, carinu; a kome strah, strah; a kome èast, èast. 8I ne budite nikome ništa dužni osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi drugoga zakon ispuni. 9Jer ovo: ne èini preljube, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoèi lažno, ne zaželi, i ako ima još kakva druga zapovijest, u ovoj se rijeèi izvršuje, to jest: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. 10Ljubav ne èini zla bližnjemu; daklem je ljubav izvršenje zakona.

Matthew 12.30-37 (Gospel)

30Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa. 31Zato vam kažem: svaki grijeh i hula oprostiæe se ljudima; a na Duha svetoga hula neæe se oprostiti ljudima. 32I ako ko reèe rijeè na sina èovjeèijega, oprostiæe mu se; a koji reèe na Duha svetoga, neæe mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome. 33Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biæe dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biæe; jer se po rodu drvo poznaje. 34Porodi aspidini! kako možete dobro govoriti, kad ste zli? jer usta govore od suviška srca. 35Dobar èovjek iz dobre klijeti iznosi dobro; a zao èovjek iz zle klijeti iznosi zlo. 36A ja vam kažem da æe za svaku praznu rijeè koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda. 37Jer æeš se svojijem rijeèima opravdati, i svojijem æeš se rijeèima osuditi.

Translation of the Relics of St Theodosius of the Kiev Caves

Holy Prophet Micah (8th c. BC)

Read his prophecies (which include the prophecy that Christ would be born in Bethlehem, Micah 5:2) in the Old Testament book that bears his name. He was a contemporary of the prophets Isaiah, Amos and Hosea, and is ranked sixth among the “minor” prophets. It was he who prophesied that the Christ would be born in Bethlehem. (This is a different Micah from the one mentioned in 1 Chronicles 22:8, who lived earlier). Micah was buried in his home village of Morasth in the land of Judah; his holy relics were found along with those of the prophet Habbakuk during the reign of St Theodosius the Great — their location was given by a revelation to Zebennus, Bishop of Eleutheropolis.

Hieromartyr Marcellus, Bishop of Apamea (389)

He was born to an eminent family in Cyprus, and was well-educated. He was married and had children, but when his wife died he left his family to live as a monk in Syria. There he became known and loved for his learning, humility and kindness to all, and the people of Apamea chose him as their bishop. As bishop, he worked with evangelical fervor to bring the mostly-pagan people to Christ. When a pagan temple was burned down, some pagans blamed Marcellus, seized him, and threw him into the fire, where he perished.