Romans 15.17-29 (Epistle)

17Imam dakle hvalu u Hristu Isusu kod Boga. 18Jer ne smijem govoriti što koje Hristos ne uèini kroza me za poslušanje neznabožaca rijeèju i djelom, 19U sili znaka i èudesa silom Duha Božijega; tako da od Jerusalima i naokolo tja do Ilirika napunih jevanðeljem Hristovijem. 20I tako se potrudih da propovjedim jevanðelje ne gdje se spominjaše Hristos, da na tuðoj zakopini ne zidam; 21Nego kao što je pisano: kojima se ne javi za njega, vidjeæe; i koji ne èuše razumjeæe. 22To me i zadrža mnogo puta da ne doðem k vama. 23A sad više ne imajuæi mjesta u ovijem zemljama, a imajuæi želju od mnogo godina da doðem k vama, 24Ako poðem u Španjolsku, doæi æu vam; jer se nadam da æu tuda proæi i vas vidjeti, i vi æete me otpratiti onamo kad se najprije nekoliko nasitim vas. 25A sad idem u Jerusalim služeæi svetima. 26Jer Maæedonija i Ahaja uèiniše dragovoljno neku porezu za siromahe svete koji žive u Jerusalimu. 27Oni uèiniše dragovoljno, a i dužni su im; jer kad neznabošci dobiše dijel u njihovijem duhovnijem imanjima, dužni su i oni njima u tjelesnima poslužiti. 28Kad ovo dakle svršim, i ovaj im plod zapeèatim, poæi æu preko vas u Španjolsku. 29A znam da kad doðem k vama, doæi æu s obilnijem blagoslovom jevanðelja Hristova.

Matthew 12.46-13.3 (Gospel)

46Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati njegova i braæa njegova stajahu napolju i èekahu da govore s njime. 47I neko mu reèe: evo mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju, radi su da govore s tobom. 48A on odgovori i reèe onome što mu kaza: ko je mati moja, i ko su braæa moja? 49I pruživši ruku svoju na uèenike svoje reèe: eto mati moja i braæa moja. Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.

1I onaj dan izišavši Isus iz kuæe sjeðaše kod mora. 2I sabraše se oko njega ljudi mnogi, tako da mora uæi u laðu i sjesti; a narod sav stajaše po brijegu. 3I on im kaziva mnogo u prièama govoreæi: gle, iziðe sijaè da sije.

Holy Myrrh-bearer and Equal-to-the-Apostles Mary Magdalene

She was from the town of Magdala on the Sea of Galilee, for which reason she is called “Magdalene.” The Lord Jesus cast out seven demons from her, after which she became His faithful disciple, following Him even to the Cross when most of His disciples had fled. With the other holy Myrrh-bearers, she prepared the spices to anoint His body and carried them to His tomb. There she was one of the first witnesses to the Resurrection, and the first to proclaim it.

Various traditions hold that, after Christ’s ascension, she traveled to Rome, where she presented the Emperor with a red egg and proclaimed “Christ is Risen!” For this reason her icons often show her holding a red egg, and from this the tradition of distributing red eggs at Pascha is said to have arisen. She is then said to have travelled to Ephesus where she helped St John the Theologian in his gospel ministry before reposing there.

Mary Magdalene is sometimes identified with the “sinful woman” of the Gospels, but this is not the Church’s tradition. Neither the Gospels nor the sacred hymnography of the Church make this connection.

The name ‘Madeleine’ is a form of ‘Magdalene’.