Romans 11.25-36 (Epistle)

25Jer vam, braæo, neæu zatajiti tajne ove da ne budete ponositi da šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uðe neznabožaca koliko treba. 26I tako æe se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: doæi æe od Siona izbavitelj i odvratiæe bezbožnost od Jakova. 27I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe. 28Po jevanðelju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi. 29Jer se Bog neæe raskajati za svoje darove i zvanje. 30Jer kao i vi što se nekad suproæaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproæenja, 31Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani. 32Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje. 33O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi! 34Jer ko pozna misao Gospodnju? 35Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, da mu se vrati? 36Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava vavijek. Amin.

Matthew 12.1-8 (Gospel)

1U to vrijeme iðaše Isus u subotu kroz usjeve: a uèenici njegovi ogladnješe, i poèeše trgati klasje, i jesti. 2A fariseji vidjevši to rekoše mu: gle, uèenici tvoji èine što ne valja èiniti u subotu. 3A on reèe im: nijeste li èitali što uèini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim? 4Kako uðe u kuæu Božiju, i hljebove postavljene pojede, kojijeh nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, nego samijem sveštenicima. 5Ili nijeste èitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nijesu krivi? 6A ja vam kažem da je ovdje onaj koji je veæi od crkve. 7Kad biste pak znali šta je to: milosti hoæu a ne priloga, nikad ne biste osuðivali pravijeh; 8Jer je gospodar i od subote sin èovjeèij.

Hieromartyr Athenogenes, bishop of Sebaste, and his ten disciples (311)

“In the time of Diocletian, a fierce persecutor of Christians called Philomarchus came to Sebaste. He arrested and killed many Christians in the town. When he saw Athenogenes and his disciples, he told the elder to sacrifice to the idols, that they should not perish as had the other Christians. Athenogenes replied: ‘O Torturer, those whom you describe as having perished have not perished, but are in heaven and make merry with the angels!’ There was a touching moment when a deer, which had been hand-fed by the compassionate Athenogenes, ran up to him and, seeing him in such straits, shed tears. Wild animals of the hills had more pity on the martyrs than did the pagans! After harsh torture, during which an angel of God comforted them, they were all beheaded, first the priests and fellow workers of Athenogenes and then Athenogenes himself, and went to their heavenly home in the year 311.” (Prologue)

The Great Horologion adds “There is a second Martyr Athenogenes commemorated today, mentioned by St Basil… it is said that as this Athenogenes approached the fire, wherein he was to die a martyric death, he chanted the hymn O Joyous Light in praise of the Holy Trinity.” This is one way that we know that the vesperal hymn Gladsome Light was in use before the time of St Basil the Great.