Scripture Readings
Genesis 49.1-2, 8-12 (Vespers)
1Poslije sazva Jakov sinove svoje i reèe: skupite se da vam javim šta æe vam biti do pošljetka.
2Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izrailja oca svojega.
8Juda, tebe æe hvaliti braæa tvoja, a ruka æe ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaæe ti se sinovi oca tvojega.
9Laviæu Juda! s plijena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko æe ga probuditi?
10Palica vladalaèka neæe se odvojiti od Jude niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, dokle ne doðe onaj kome pripada, i njemu æe se pokoravati narodi.
11Veže za èokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtaè svoj u soku od grožða.
12Oèi mu se crvene od vina i zubi bijele od mlijeka.
Zephaniah 3.14-19 (Vespers)
14Pjevaj, kæeri Sionska; klikuj, Izrailju; raduj se i veseli se iz svega srca, kæeri Jerusalimska!
15Ukloni Gospod sudove tvoje, odvrati neprijatelje tvoje; car Izrailjev Gospod usred tebe je, neæeš se više bojati zla.
16U onaj dan reæi æe se gradu Jerusalimu: ne boj se; Sionu: nemoj da ti klonu ruke.
17Gospod Bog tvoj, koji je usred tebe, silni, spašæe te; radovaæe ti se veoma, umiriæe se u ljubavi svojoj, veseliæe se tebe radi pjevajuæi.
18Koji tuže za praznicima, sabraæu ih, koji su iz tebe, radi teške sramote koja je na tebi.
19Gle, uništiæu u ono vrijeme sve koji te muèe, i izbaviæu hrome i sabrati odagnane, i dobaviæu im hvalu i slavu po svoj zemlji, gdje su bili pod sramotom.
Zechariah 9.9-15 (Vespers)
9Raduj se mnogo, kæeri Sionska, podvikuj, kæeri Jerusalimska; evo, car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magarièinu.
10Jer æu istrijebiti iz Jefrema kola i iz Jerusalima konje; i istrijebiæe se luk ubojiti; i on æe kazivati mir narodima, i vlast æe mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih.
11A ti, za krv zavjeta tvojega pustih sužnje tvoje iz jame, gdje nema vode.
12Vratite se ka gradu, sužnji, koji se nadate, još ti i danas javljam da æu ti platiti dvojinom.
13Jer zapeh sebi Judu kao luk, i napunih Jefrema, i podigoh sinove tvoje, Sione, na sinove tvoje, Javane, i uèinih te da si kao maè junaèki.
14I Gospod æe se pokazati nad njima, i strijela æe njegova izaæi kao munja, i Gospod æe Gospod zatrubiti u trubu i poæi æe s vihorima južnijem.
15Gospod nad vojskama zaklanjaæe ih, i oni æe jesti pogazivši kamenje iz praæe, i piæe podvikujuæi kao od vina, i biæe puni kao èaša, kao uglovi od oltara.
James 1.1-12
(Vespers, St Mark)
1Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista sluge, svima dvanaest koljena rasijanijem po svijetu pozdravlje.
2Svaku radost imajte, braæo moja, kad padate u razliène napasti,
3Znajuæi da kušanje vaše vjere gradi trpljenje;
4A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane.
5Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daæe mu se;
6Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajuæi ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeæu.
7Jer takovi èovjek neka ne misli da æe primiti što od Boga.
8Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem.
9A poniženi brat neka se hvali visinom svojom;
10A bogati svojom poniznošæu; jer æe proæi kao cvijet travni.
11Jer sunce ogrija s vruæinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako æe i bogati u hoðenju svojemu uvenuti.
12Blago èovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiæe vijenac života, koji Bog obreèe onima koji ga ljube.
James 1.13-27
(Vespers, St Mark)
13Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga;
14Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuèe i mami.
15Tada zatrudnjevši slast raða grijeh; a grijeh uèinjen raða smrt.
16Ne varajte se, ljubazna braæo moja!
17Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka;
18Jer nas dragovoljno porodi rijeèju istine, da budemo novina od njegova stvorenja.
19Zato, ljubazna braæo moja, neka bude svaki èovjek brz èuti a spor govoriti i spor srditi se;
20Jer srdnja èovjeèija ne èini pravde Božije.
21Zato odbacite svaku neèistotu i suvišak zlobe, i s krotošæu primite usaðenu rijeè koja može spasti duše vaše.
22Budite pak tvorci rijeèi, a ne samo slušaèi, varajuæi sami sebe.
23Jer ako ko sluša rijeè a ne tvori, on je kao èovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu;
24Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe.
25Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušaè, nego tvorac djela, onaj æe biti blažen u djelu svojemu.
26Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud.
27Jer vjera èista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta.
James 2.1-13
(Vespers, St Mark)
1Braæo moja! u vjeri Gospoda našega slavnoga Isusa Hrista ne gledajte ko je ko;
2Jer ako doðe u crkvu vašu èovjek sa zlatnijem prstenom i u svijetloj haljini, a doðe i siromah u rðavoj haljini,
3I pogledate na onoga u svijetloj haljini, i reèete mu: ti sjedi ovdje lijepo, a siromahu reèete: ti stani tamo, ili sjedi ovdje niže podnožja mojega;
4I ne rasudiste u sebi, nego biste sudije zlijeh pomisli.
5Èujte, ljubazna braæo moja, ne izabra li Bog siromahe ovoga svijeta da budu bogati vjerom, i našljednici carstva koje obreèe onima koji njega ljube?
6A vi osramotiste siromaha. Nijesu li to bogati koji vas muèe i vuku vas na sudove?
7Ne hule li oni na dobro ime vaše kojijem ste se nazvali?
8Ako dakle zakon carski izvršujete po pismu: ljubi bližnjega kao samoga sebe, dobro èinite;
9Ako li gledate ko je ko, grijeh èinite, i biæete pokarani od zakona kao prestupnici;
10Jer koji sav zakon održi a sagriješi u jednome, kriv je za sve.
11Jer onaj koji je rekao: ne èini preljube, rekao je i: ne ubij. Ako dakle ne uèiniš preljube a ubiješ, postao si prestupnik zakona.
12Tako govorite i tako tvorite kao oni koji æe zakonom slobode biti suðeni;
13Jer æe onome biti sud bez milosti koji ne èini milosti; i hvali se milost na sudu.
Matthew 21.1-11, 15-17
(Matins Gospel)
1I kad se približiše k Jerusalimu i doðoše u Vitfagu k Maslinskoj gori, onda Isus posla dva uèenika
2Govoreæi im: idite u selo što je prema vama, i odmah æete naæi magaricu privezanu i magare s njom: odriješite je i dovedite mi.
3I ako vam ko reèe što, kažite da oni trebaju Gospodu; i odmah æe ih poslati.
4A ovo je sve bilo da se zbude što je kazao prorok govoreæi:
5Kažite kæeri Sionovoj: evo car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarcu, i magaretu sinu magarièinu.
6I uèenici otidoše, i uèinivši kako im zapovjedi Isus
7Dovedoše magaricu i magare, i metnuše na njih haljine svoje, i posadiše ga na njih.
8A ljudi mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveta i prostirahu po putu.
9A narod koji iðaše pred njim i za njim, vikaše govoreæi: Osana sinu Davidovu! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini!
10I kad on uðe u Jerusalim, uzbuni se sav grad govoreæi: ko je to?
11A narod govoraše: ovo je Isus prorok iz Nazareta Galilejskoga.
15A kad vidješe glavari sveštenièki i književnici èudesa što uèini, i djecu gdje vièu u crkvi i govore: Osana sinu Davidovu, rasrdiše se.
16I rekoše mu: èuješ li što ovi govore? A Isus reèe im: da! zar nijeste nikad èitali: iz usta male djece i koja sisaju naèinio si sebi hvalu?
17I ostavivši ih iziðe napolje iz grada u Vitaniju, i zanoæi ondje.
Philippians 4.4-9 (Epistle)
4Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim: radujte se.
5Krotost vaša da bude poznata svijem ljudima.
6Gospod je blizu. Ne brinite se ni za što nego u svemu molitvom i moljenjem sa zahvaljivanjem da se javljaju Bogu iskanja vaša.
7I mir Božij, koji prevazilazi svaki um, da saèuva srca vaša i misli vaše u Gospodu Isusu.
8A dalje, braæo moja, što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god preèisto, što je god preljubazno, što je god slavno, i još ako ima koja dobrodjetelj, i ako ima koja pohvala, to mislite.
9Što i nauèiste, i primiste, i èuste, i vidjeste u meni, ono èinite, i Bog mira biæe s vama.
1 Peter 5.6-14
(Epistle, St Mark)
6Ponizite se dakle pod silnu ruku Božiju, da vas povisi kad doðe vrijeme.
7Sve svoje brige bacite na nj, jer se on brine za vas.
8Budite trijezni i pazite, jer suparnik vaš, ðavo, kao lav rièuæi hodi i traži koga da proždere.
9Branite se od njega tvrðom u vjeri, znajuæi da se takova stradanja dogaðaju vašoj braæi po svijetu.
10A Bog svake blagodati, koji vas pozva na vjeènu svoju slavu u Hristu Isusu, on da vas, pošto malo postradate, savrši, da utvrdi, da ukrijepi, da utemelji.
11Njemu slava i država va vijek vijeka. Amin.
12Po Silvanu, vašemu vjernom bratu, kao što mislim, pišem vam ovo malo, svjetujuæi i svjedoèeæi da je ovo prava blagodat Božija u kojoj stojite.
13Pozdravlja vas crkva s vama izbrana u Vavilonu, i Marko sin moj.
14Pozdravite jedan drugoga cjelivom ljubavi. Mir vam svima u Hristu Isusu. Amin.
John 12.1-18 (Gospel)
1A Isus prije pashe na šest dana doðe u Vitaniju gdje bješe Lazar što umrije, koga podiže iz mrtvijeh.
2Ondje mu pak zgotoviše veèeru, i Marta služaše, a i Lazar sjeðaše s njim za trpezom;
3A Marija uzevši litru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kuæa se napuni mirisa od mira.
4Onda reèe jedan od uèenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade:
5Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima?
6A ovo ne reèe što se staraše za siromahe, nego što bješe lupež, i imaše kovèežiæ, i nošaše što se metaše u nj.
7A Isus reèe: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega pogreba;
8Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda.
9Razumje pak mnogi narod iz Judeje da je ondje i doðoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara kojega podiže iz mrtvijeh.
10A glavari sveštenièki dogovoriše se da i Lazara ubiju;
11Jer mnogi njega radi iðahu iz Judeje i vjerovahu Isusa.
12A sjutradan mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, èuvši da Isus ide u Jerusalim
13Uzeše grane od finika i iziðoše mu na susret, i vikahu govoreæi: osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev.
14A Isus našavši magare usjede na nj, kao što je pisano:
15Ne boj se kæeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeæi na magaretu.
16Ali ovo uèenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo mu uèiniše.
17A narod svjedoèaše koji bješe prije s njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh.
18Zato ga i srete narod, jer èuše da on uèini ovo èudo.
Mark 6.7-13
(Gospel, St Mark)
7I dozva dvanaestoricu, i poèe ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima neèistijem.
8I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu;
9Nego obuveni u opanke, i ne oblaèiti dviju haljina.
10I reèe im: gdje uðete u dom ondje ostanite dok ne iziðete odande.
11I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeæi odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedoèanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše æe biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome.
12I otišavši propovijedahu da se treba kajati;
13I ðavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu.