Isaiah 65.8-16 (6th Hour)

8Ovako veli Gospod: kao kad ko naðe vina u grozdu, pa reèe: ne kvari ga, jer je blagoslov u njemu, tako æu uèiniti radi sluga svojih, neæu ih potrti svijeh, 9Jer æu izvesti sjeme iz Jakova i iz Jude našljednika gorama svojim, i naslijediæe ih izbranici moji, i sluge moje naseliæe se ondje. 10A Saron æe biti tor za ovce i dolina Ahorska poèivalište za goveda narodu mojemu koji me traži. 11A vi, koji ostavljate Gospoda, koji zaboravljate svetu goru moju, koji postavljate sto Gadu i ljevate naljev Meniju, 12Vas æu izbrojiti pod maè, i svi æete pripasti na klanje, jer zvah a vi se ne odzivaste, govorih a vi ne slušaste, nego èiniste što je zlo preda mnom i izabraste što meni nije po volji. 13Zato ovako veli Gospod Gospod: gle, sluge æe moje jesti, a vi æete gladovati; gle, sluge æe moje piti, a vi æete biti žedni; gle, sluge æe se moje veseliti, a vi æete se stidjeti. 14Gle, sluge æe moje pjevati od radosti u srcu, a vi æete vikati od žalosti u srcu i ridaæete od tuge u duhu. 15I ostaviæete ime svoje izbranima mojim za uklin; i Gospod æe te Bog ubiti, a sluge æe svoje nazvati drugim imenom. 16Ko se uzblagosilja na zemlji, blagosiljaæe se Bogom istinijem; a ko se uskune na zemlji, kleæe se Bogom istinijem; jer æe se prve nevolje zaboraviti i sakrivene æe biti od oèiju mojih.

Genesis 46.1-7 (Vespers)

1Tada poðe Izrailj sa svijem što imaše, i došav u Virsaveju prinese žrtvu Bogu oca svojega Isaka. 2I Bog reèe Izrailju noæu u utvari: Jakove! Jakove! A on odgovori: evo me. 3I Bog mu reèe: ja sam Bog, Bog oca tvojega; ne boj se otiæi u Misir; jer æu ondje naèiniti od tebe narod velik. 4Ja æu iæi s tobom u Misir, i ja æu te odvesti onamo, i Josif æe metnuti ruku svoju na oèi tvoje. 5I poðe Jakov od Virsaveje; i sinovi Izrailjevi posadiše Jakova oca svojega i djecu svoju i žene svoje na kola koja posla Faraon po nj. 6I uzeše stoku svoju i blago svoje što bijahu stekli u zemlji Hananskoj; i doðoše u Misir Jakov i sva porodica njegova. 7Sinove svoje i sinove sinova svojih, kæeri svoje i kæeri sinova svojih, i svu porodicu svoju dovede sa sobom u Misir.

Proverbs 23.15-24.5 (Vespers)

15Sine moj, ako bude mudro srce tvoje, veseliæe se srce moje u meni; 16I igraæe bubrezi moji kad usne tvoje stanu govoriti što je pravo. 17Srce tvoje neka ne zavidi grješnicima, nego budi u strahu Gospodnjem vazda. 18Jer ima plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti. 19Slušaj, sine moj, i budi mudar i upravi putem srce svoje. 20Ne budi meðu pijanicama ni meðu izjelicama. 21Jer pijanica i izjelica osiromašiæe, i spavaè hodiæe u ritama. 22Slušaj oca svojega koji te je rodio, i ne preziri matere svoje kad ostari. 23Kupuj istinu i ne prodaji je; kupuj mudrost, znanje i razum. 24Veoma se raduje otac pravednikov, i roditelj mudroga veseli se s njega. 25Neka se dakle veseli otac tvoj i mati tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. 26Sine moj, daj mi srce svoje, i oèi tvoje neka paze na moje pute. 27Jer je kurva duboka jama, a tijesan studenac tuða žena. 28Ona i zasjeda kao lupež i umnožava zloèince meðu ljudima. 29Kome: jaoh? kome: kuku? kome svaða? kome vika? kome rane ni za što? kome crven u oèima? 30Koji sjede kod vina, koji idu te traže rastvorena vina. 31Ne gledaj na vino kad se rumeni, kad u èaši pokazuje lice svoje i upravo iskaèe. 32Na pošljedak æe kao zmija ujesti i kao aspida upeæi. 33Oèi æe tvoje gledati na tuðe žene, i srce æe tvoje govoriti opaèine. 34I biæeš kao onaj koji leži usred mora i kao onaj koji spava navrh jedra. 35Reæi æeš: izbiše me, ali me ne zabolje; tukoše me, ali ne osjetih; kad se probudim, iæi æu opet da tražim to.

1Ne zavidi zlijem ljudima niti želi da si s njima. 2Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci. 3Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrðuje se. 4I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila. 5Mudar je èovjek jak, i razuman je èovjek silan snagom.

Isaiah 43.9-14 (Vespers, St George)

9Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je izmeðu njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka èuju, i reku: istina je. 10Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti. 11Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja. 12Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuð bog meðu vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. 13Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko æe smesti? 14Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaæu u Vavilon i pobacaæu sve prijevornice, i Haldejce s laðama, kojima se hvale.

Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers, St George)

Wisdom of Solomon 4.7-15 (Vespers, St George)

Our Holy Father Theodore of Sykeon (613)

He was born in Sykeon in Galatia in Asia Minor. (The Great Horologion says that he was born out of wedlock; the Prologue that his mother, Maria, was a rich widow; in either case, he was reared by his mother alone). At the age of ten, Theodore took up a life of strict asceticism, devoting himself to prayer, fasting and vigils. His mother planned for him to enter the military; but St George appeared to her in a dream, telling her that Theodore was to serve the King of Heaven rather than any earthly king. After this, Saint George appeared to Theodore many times, sometimes instructing him, sometimes saving him from danger. After a trip to the Holy Land, Theodore became a monk in Galatia — we should say “officially became a monk,” since he had been living as a monk from the age of ten. Once he had taken monastic vows, Theodore redoubled his ascetical labors, which exceeded those of any other monk of his time: for his asceticism, he was sometimes called the “Iron-eater.” Around 584 was ordained Bishop of Anastasiopolis in Galatia, much against his will. He served his flock faithfully for ten years, then begged to be relieved of his episcopal duties so that he might return to his beloved monastic life. Even during his lifetime, he was famed for his miracles and his authority to cast out demons. He departed this life in peace in 613.

Holy Martyr Leonidas (202)

He was the father of Origen, the great early Christian writer. For his constant faith in Christ, he was first deprived of all his property, then condemned to death. Origen wrote to his father in prison: “Father, do not worry about us, and do not flee from martyrdom on our account.”

Our Holy Father, the monk Vitalis

See his main commemoration on January 11.