Isaiah 8.13-9.7 (6th Hour)

13Gospoda nad vojskama svetite; i on neka vam je strah i bojazan. 14I biæe vam svetinja, a kamen za spoticanje i stijena za sablazan objema domovima Izrailjevijem, zamka i mreža stanovnicima Jerusalimskim. 15I spotaknuæe se mnogi i pašæe i satræe se, zaplešæe se i uhvatiæe se. 16Sveži svjedoèanstvo, zapeèati zakon mojim uèenicima. 17Èekaæu dakle Gospoda, koji je sakrio lice svoje od doma Jakovljeva, i uzdaæu se u nj. 18Evo ja i djeca koju mi je dao Gospod jesmo znak i èudo Izrailju od Gospoda nad vojskama, koji nastava na gori Sionu. 19I ako vam reku: pitajte vraèe i gatare, koji šapæu i mrmljaju; recite: ne treba li narod da pita Boga svojega? ili æe pitati mrtve mjesto živijeh? 20Zakon i svjedoèanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore. 21I hodiæe po zemlji potucajuæi se i gladujuæi; i kad bude gladan, ljutiæe se i psovati cara svojega i Boga svojega gore. 22A kad pogleda na zemlju, a to nevolja i mrak i teška muka, i on zagnan u tamu.

1Ali neæe se onako zamraèiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotaèe zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosaðivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožaèkoj. 2Narod koji hodi u tami vidjeæe vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliæe vidjelo. 3Umnožio si narod, a nijesi mu uvelièao radosti; ali æe se radovati pred tobom kao što se raduju o žetvi, kao što se vesele kad dijele plijen. 4Jer si slomio jaram u kom vucijaše, i štap kojim ga bijahu po pleæima i palicu nasilnika njegova kao u dan Madijanski. 5Jer æe obuæa svakoga ratnika koji se bije u graji i odijelo u krv uvaljano izgorjeti i biti hrana ognju. 6Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime æe mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vjeèni, knez mirni. 7Bez kraja æe rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom otsada dovijeka. To æe uèiniti revnost Gospoda nad vojskama.

Genesis 6.9-22 (Vespers)

9Ovo su dogaðaji Nojevi: Noje bješe èovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje. 10I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta. 11A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja. 12I pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji. 13I reèe Bog Noju: kraj svakome tijelu doðe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoæu da ih zatrem sa zemljom. 14Naèini sebi kovèeg od drveta gofera, i naèini pregratke u kovèegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja. 15I naèini ga ovako: u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata; 16Pusti dosta svjetlosti u kovèeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovèegu sa strane; i naèini ga na tri boja: donji, drugi i treæi. 17Jer evo pustiæu potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve æe izginuti. 18Ali æu s tobom uèiniti zavjet svoj: i uæi æeš u kovèeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom. 19I od svega živa, od svakoga tijela, uzeæeš u kovèeg po dvoje, da saèuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko neka bude. 20Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega što se mièe na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka uðe s tobom, da ih saèuvaš u životu. 21I uzmi sa sobom svega što se jede, i èuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima. 22I Noje uèini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako uèini.

Proverbs 8.1-21 (Vespers)

1Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj? 2Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji, 3Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe: 4Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim. 5Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se. 6Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo. 7Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost. 8Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno. 9Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje. 10Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato. 11Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom. 12Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim. 13Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka. 14Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila. 15Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu. 16Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske. 17Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me. 18U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda. 19Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra. 20Putem pravednijem hodim, posred staza pravice, 21Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim.

Our Righteous Father Mark the Confessor, Bishop of Arethusa; Cyril the Deacon, and others martyred during the reign of Julian

“Saint Mark was Bishop of Arethusa in Syria. In the days of Saint Constantine the Great, Saint Mark, moved with divine zeal, destroyed a temple of the idols and raised up a church in its stead. When Julian the Apostate reigned, in 361, as the pagans were now able to avenge the destruction of their temple, Saint Mark, giving way to wrath, hid himself; but when he saw that others were being taken on his account, he gave himself up. Having no regard to his old age, they stripped him and beat his whole body, cast him into filthy sewers, and pulling him out, had children prick him with their iron writing-pens. Then they put him into a basket, smeared him with honey and a kind of relish of pickled fish, and hung him up under the burning sun to be devoured by bees and wasps. But because he bore this so nobly, his enemies repented, and unloosed him.

“Saint Cyril was a deacon from Heliopolis in Phoenecia. During the reign of the Emperor Constantius, son of Saint Constantine, he had also broken the idols in pieces. When Julian came to power, Saint Cyril was seized by the idolators and his belly was ripped open. The other holy Martyrs celebrated today, martyred in Gaza and Ascalon during the reign of Julian, were men of priestly rank and consecrated virgins; they were disemboweled, filled with barley, and set before swine to be eaten. The account of all the above Saints is given in Book III, ch. 3, of Theodoret of Cyrrhus’ Ecclesiastical History. (Great Horologion)

Our Holy Father John the Hermit (4th c.)

“He was the son of Juliana, a Christian woman of Armenia. While still a child, he left his mother and ran off to the desert. He was utterly aflame with love for Christ the Lord. In the beginning he entrusted himself to the guidance of a spiritual father, Pharmutius, who was so pleasing to God that an angel brought him bread every day. John later left him and withdrew into solitude. He let himself down into a dry well and lived there for a full ten years in fasting, prayer and vigils. St Pharmutius used to bring him some of the angel’s bread, for the angel of God did not wish to bring bread to the young John in person, lest he grow proud through this, so sent it through Pharmutius his spiritual father. After ten years of arduous asceticism in his well, St John went to the Lord and his relics revealed wonderworking power. He lived and was glorified by God and men in the 4th century.” (Prologue)