Ephesians 4.17-25 (Epistle)
17Ovo dakle govorim i svjedoèim u Gospodu da više ne hodite kao što hode i ostali neznabošci u praznosti uma svojega,
18Koji imaju smisao tamom pokriven, i udaljeni su od života Božijega za neznanje koje je u njima, za okamenjenje srca svojijeh;
19Koji ostavivši poštenje predadoše se besramnosti, na èinjenje svake neèistote i lakomstva.
20Ali vi tako ne poznaste Hrista;
21Jer ga èuste i u njemu se nauèiste, kao što je istina u Isusu,
22Da odbacite, po prvome življenju, staroga èovjeka, koji se raspada u željama prevarljivijem;
23I da se obnovite duhom uma svojega,
24I obuèete u novoga èovjeka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine.
25Zato odbacite laž, i govorite istinu svaki sa svojijem bližnjijem; jer smo udi jedan drugome.
Luke 9.12-18 (Gospel)
12A dan stade naginjati. Tada pristupiše dvanaestorica i rekoše mu: otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i palanke, i nek naðu jela, jer smo ovdje u pustinji.
13A on im reèe: podajte im vi neka jedu. A oni rekoše: u nas nema više od pet hljebova i dvije ribe; veæ ako da idemo mi da kupimo na sve ove ljude jela?
14Jer bijaše ljudi oko pet hiljada. Ali on reèe uèenicima svojijem: posadite ih na gomile po pedeset.
15I uèiniše tako, i posadiše ih sve.
16A on uze onijeh pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše uèenicima da razdadu narodu.
17I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada dvanaest kotarica što im preteèe.
18I kad se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim bijahu uèenici, i zapita ih govoreæi: ko govore ljudi da sam ja?