Galatians 3.23-4.5 (Epistle)

23A prije dolaska vjere bismo pod zakonom èuvani i zatvoreni za vjeru koja se htjela pokazati. 24Tako nam zakon bi èuvar do Hrista, da se vjerom opravdamo. 25A kad doðe vjera, veæ nijesmo pod èuvarom. 26Jer ste vi svi sinovi Božiji vjerom Hrista Isusa; 27Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. 28Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu. 29A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo, i po obeæanju našljednici.

1Ali velim: dok je našljednik mlad ništa nije bolji od roba, ako i jest gospodar od svega; 2Nego je pod zapovjednicima i èuvarima tja do roka oèina. 3Tako i mi kad bijasmo mladi, bijasmo pod stihijama svijeta zarobljeni; 4A kad se navrši vrijeme, posla Bog sina svojega jedinorodnoga, koji je roðen od žene i pokoren zakonu, 5Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo posinaštvo.

Mark 6.30-45 (Gospel)

30I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što uèiniše i šta ljude nauèiše. 31I reèe im: doðite vi sami nasamo, i poèinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti. 32I otidoše na laði u pusto mjesto sami. 33I vidješe ih ljudi kad iðahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega. 34I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poèe ih uèiti mnogo. 35I kad bi veæ pred noæ, pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: pusto je mjesto, a veæ je dockan; 36Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti. 37A on odgovarajuæi reèe im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: veæ ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu? 38A on im reèe: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe. 39I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi. 40I posadiše se na gomile po sto i po pedeset. 41I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade uèenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima. 42I jedoše svi, i nasitiše se. 43I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba. 44A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi. 45I odmah natjera uèenike svoje da uðu u laðu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod.

Martyrs Menodora, Metrodora, and Nymphodora at Nicomedia (305-311)

They were three sisters, raised in the Christian faith in Bithynia. Together they withdrew from the world and lived together in virginity on a lonely mountain, devoting themselves to prayer, fasting and labor. Though they wished only to live unknown to the world, their wonderworking gifts were discovered, and many people began to come to them for healing of ailments. In this way word of them reached the governor Fronton, who had them arrested and brought before him. Struck by their beauty (which had only increased despite their fasting and hard labor), the governor tried to flatter them, promising that he would send them to the Emperor to be given in marriage to noblemen. When he saw that this had no effect, the governor threw the sisters into prison. First he had Menodora tortured to death, then brought her two sisters to view her mutilated body, commanding them to deny Christ or meet the same fate. When they refused, they were subjected to the same fate. Christians recovered and buried the bodies of the three holy martyrs.