Romans 1.28-2.9 (Epistle)
28I kao što ne marahu da poznadu Boga, zato ih Bog predade u pokvaren um da èine što ne valja, 29Da budu napunjeni svake nepravde, kurvarstva, zloæe, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svaðe, lukavstva, zloæudnosti; 30Šaptaèi, opadaèi, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljaèi zala, nepokorni roditeljima, 31Nerazumni, nevjere, neljubavni, neprimirljivi, nemilostivi. 32A neki i pravdu Božiju poznavši da koji to èine zaslužuju smrt, ne samo to èine, nego pristaju na to i onima koji èine.
1Zato se ne možeš izgovoriti, o èovjeèe koji god sudiš! jer kojijem sudom sudiš drugome, sebe osuðuješ; jer to èiniš sudeæi. 2A znamo da je sud Božij prav na one koji to èine. 3Nego pomišljaš li, o èovjeèe koji sudiš onima koji to èine, i sam èiniš to! da æeš ti pobjeæi od suda Božijega? 4Ili ne mariš za bogatstvo njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajuæi da te dobrota Božija na pokajanje vodi? 5Nego svojom drvenosti i nepokajanijem srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva u koji æe se pokazati pravedni sud Boga, 6Koji æe dati svakome po djelima njegovijem: 7Onima dakle koji su trpljenjem djela dobroga tražili slavu i èast i neraspadljivost, život vjeèni; 8A onima koji se uz prkos suprote istini a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnjev. 9Nevolja i tuga na svaku dušu èovjeka koji èini zlo, a najprije Jevrejina i Grka;