Romans 11.13-24 (Epistle)
13Jer vama govorim neznabošcima; jer, buduæi da sam ja apostol neznabožaca, hoæu da hvalim svoju službu; 14Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih. 15Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh? 16Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane. 17Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajednièar u korijenu i u masti od masline; 18Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe. 19A reæi æeš: odlomiše se grane da se ja pricijepim. 20Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj. 21Jer kad Bog roðenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi. 22Gledaj dakle dobrotu i nepošteðenje Božije: nepošteðenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pak ne, i ti æeš biti otsjeèen. 23A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepiæe se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti. 24Jer kad si ti otsjeèen od roðene divlje masline, i pricijepio se na neroðenu pitomu maslinu; akamoli ovi koji æe se pricijepiti na roðenu svoju maslinu!