Acts 15.5-34 (Epistle)
5Onda ustaše neki od jeresi farisejske koji bijahu vjerovali, i govorahu da ih valja obrezati, i zapovjediti da drže zakon Mojsijev. 6A apostoli i starješine sabraše se da izvide ovu rijeè. 7I po mnogom vijeæanju usta Petar i reèe: ljudi braæo! vi znate da Bog od prvijeh dana izabra izmeðu nas da iz mojijeh usta èuju neznabošci rijeè jevanðelja i da vjeruju. 8I Bog, koji poznaje srca, posvjedoèi im i dade im Duha svetoga kao i nama, 9I ne postavi nikakve razlike meðu nama i njima, oèistivši vjerom srca njihova. 10Sad dakle šta kušate Boga, i hoæete da metnete uèenicima jaram na vrat, kojega ni ocevi naši ni mi mogosmo ponijeti? 11Nego vjerujemo da æemo se spasti blagodaæu Gospoda Isusa Hrista kao i oni. 12Onda umuèe sve mnoštvo, i slušahu Varnavu i Pavla koji pripovijedahu kolike znake i èudesa uèini Bog u neznabošcima preko njih. 13A kad oni umukoše, odgovori Jakov govoreæi: ljudi braæo! poslušajte mene. 14Simon kaza kako Bog najprije pohodi i primi iz neznabožaca narod k imenu svojemu. 15I s ovijem se udaraju rijeèi proroka, kao što je napisano: 16Potom æu se vratiti, i sazidaæu dom Davidov, koji je pao, i njegove razvaline popraviæu, i podignuæu ga, 17Da potraže Gospoda ostali ljudi i svi narodi u kojima se ime moje spomenu, govori Gospod koji tvori sve ovo. 18Bogu su poznata od postanja svijeta sva djela njegova; 19Zato ja velim da se ne dira u neznabošce koji se obraæaju k Bogu; 20Nego da im se zapovjedi da se èuvaju od priloga idolskijeh i od kurvarstva i od udavljenoga i od krvi, i što njima nije milo drugima da ne èine. 21Jer Mojsije ima od starijeh vremena u svijem gradovima koji ga propovijedaju, i po zbornicama èita se svake subote. 22Tada naðoše za dobro apostoli i starješine sa svom crkvom da izberu izmeðu sebe dvojicu i da pošlju u Antiohiju s Pavlom i Varnavom, Judu koji se zvaše Varsava, i Silu, ljude znamenite meðu braæom. 23I napisaše rukama svojima ovo: Apostoli i starješine i braæa pozdravljaju braæu koja su po Antiohiji i Siriji i Kilikiji što su od neznabožaca. 24Buduæi da mi èusmo da neki od nas izišavši smetoše vas rijeèima, i raslabiše duše vaše govoreæi vam da se obrezujete i da držite zakon, kojima mi ne zapovjedismo; 25Zato naðosmo za dobro mi jednodušno sabrani izbrane ljude poslati vama s ljubaznijem našijem Varnavom i Pavlom, 26S ljudima koji su predali duše svoje za ime Gospoda našega Isusa Hrista. 27Poslasmo dakle Judu i Silu, koji æe to i rijeèima kazati. 28Jer naðe za dobro sveti Duh i mi da nikakvijeh tegoba više ne meæemo na vas osim ovijeh potrebnijeh: 29Da se èuvate od priloga idolskijeh i od krvi i od udavljenoga i od kurvarstva, i što neæete da se èini vama ne èinite drugima; od èega ako se èuvate, dobro æete èiniti. Budite zdravi. 30A kad ih opremiše, doðoše u Antiohiju, i sabravši narod predaše poslanicu. 31A kad proèitaše, obradovaše se utjesi. 32A Juda i Sila, koji i proroci bijahu, mnogijem rijeèima utješiše braæu i utvrdiše. 33I pošto biše onamo neko vrijeme, otpustiše ih braæa s mirom k apostolima. 34No Sila naðe za dobro da ostane onamo, a Juda se vrati u Jerusalim.