Acts 6.8-7.5, 47-60 (Epistle)

8A Stefan pun vjere i sile èinjaše znake i èudesa velika meðu ljudima. 9Tada ustaše neki iz zbornice koja se zove Liveræanska i Kirinaèka i Aleksandrijnaèka i onijeh koji bijahu iz Kilikije i Azije, i prepirahu se sa Stefanom. 10I ne mogahu protivu stati premudrosti i Duhu kojijem govoraše. 11Tada podgovoriše ljude te kazaše: èusmo ga gdje huli na Mojsija i na Boga. 12I pobuniše narod i starješine i književnike, i napadoše i uhvatiše ga, i dovedoše ga na sabor. 13I izvedoše lažne svjedoke koji govorahu: ovaj èovjek ne prestaje huliti na ovo sveto mjesto i na zakon. 14Jer ga èusmo gdje govori: ovaj Isus Nazareæanin razvaliæe ovo mjesto, i izmijeniæe obièaje koje nam ostavi Mojsije. 15I pogledavši na nj svi koji sjeðahu na saboru vidješe lice njegovo kao lice anðela.

1A poglavar sveštenièki reèe: je li dakle tako? 2A on reèe: ljudi braæo i oci! poslušajte. Bog slave javi se ocu našemu Avraamu kad bješe u Mesopotamiji, prije nego se doseli u Haran, 3I reèe mu: iziði iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega, i doði u zemlju koju æu ti ja pokazati. 4Tada iziðe iz zemlje Haldejske, i doseli se u Haran; i odande, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sad živite. 5I ne dade mu našljedstva u njoj ni stope; i obreèe mu je dati u držanje i sjemenu njegovu poslije njega, dok on još nemaše djeteta. 47A Solomun mu naèini kuæu. 48Ali najviši ne živi u rukotvorenijem crkvama, kao što govori prorok: 49Nebo je meni prijestol a zemlja podnožje nogama mojima: kako æete mi kuæu sazidati? govori Gospod; ili koje je mjesto za moje poèivanje? 50Ne stvori li ruka moja sve ovo? 51Tvrdovrati i neobrezanijeh srca i ušiju! vi se jednako protivite Duhu svetome; kako vaši oci, tako i vi. 52Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji naprijed javiše za dolazak pravednika, kojega vi sad izdajnici i krvnici postadoste; 53Koji primiste zakon naredbom anðelskom, i ne održaste. 54Kad ovo èuše, rasrdiše se vrlo u srcima svojima, i škrgutahu zubima na nj. 55A Stefan buduæi pun Duha svetoga pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu; 56I reèe: evo vidim nebesa otvorena i sina èovjeèijega gdje stoji s desne strane Bogu. 57A oni povikavši iza glasa zatiskivahu uši svoje, i navališe jednodušno na nj. 58I izvedavši ga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem, i svjedoci haljine svoje metnuše kod nogu mladiæa po imenu Savla. 59I zasipahu kamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse! primi duh moj. 60Onda kleèe na koljena i povika iza glasa: Gospode! ne primi im ovo za grijeh. I ovo rekavši umrije.

John 4.46-54 (Gospel)

46Doðe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev èovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu. 47Ovaj èuvši da Isus doðe iz Judeje u Galileju, doðe k njemu i moljaše ga da siðe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti. 48I reèe mu Isus: ako ne vidite znaka i èudesa, ne vjerujete. 49Reèe mu carev èovjek: Gospode! siði dok nije umrlo dijete moje. 50Reèe mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus, i poðe. 51I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreæi: sin je tvoj zdrav. 52Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juèe u sedmom sahatu pusti ga groznica. 53Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reèe Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuæa njegova. 54Ovo opet drugo èudo uèini Isus kad doðe iz Judeje u Galileju.

Hieromartyr Symeon the Kinsman of the Lord (107)

He was the nephew of Joseph the Betrothed, and one of the Seventy. When the Apostle James, first Bishop of Jerusalem, was martyred, St Symeon was named to replace him. As second Bishop of Jerusalem he governed the Church there to a very great age. In the time of the Emperor Trajan a persecution broke out in Palestine against both Christians and Jews; Symeon was condemned on both counts, and was privileged to die, like his Lord, by crucifixion. He was 120 years old.

Our Holy Father Stephen, Abbot of the Kiev Caves and Bishop of Vladimir (1094)

He was a disciple of St Theodosius of the Kiev Caves (commemorated May 3), and became abbot of the Monastery of the Caves. After many years of faithful service he fell victim to the intrigues of a monk against him, lost his abbacy and was even driven from the monastery. In God’s time the holy monk was vindicated and made Bishop of Vladimir. There he guided the Church for many years, reposing peacefully in old age in 1094.

Burning of the relics of St Sava I of Serbia by the Turks (1594)

At the time of the Turkish occupation, so many Serbian Christians gathered around the relics of St Sava (at Mileseva), pleading for his intercession, that the Ottoman ruler, Sinan Pasha, feared that the relics would become the focus of a popular rebellion. He therefore had the relics brought to Belgrade and burned. The Pasha is long gone; the Saint continues to intercede for his people and for the world.