Isaiah 65.8-16 (6th Hour)

8Ovako veli Gospod: kao kad ko naðe vina u grozdu, pa reèe: ne kvari ga, jer je blagoslov u njemu, tako æu uèiniti radi sluga svojih, neæu ih potrti svijeh, 9Jer æu izvesti sjeme iz Jakova i iz Jude našljednika gorama svojim, i naslijediæe ih izbranici moji, i sluge moje naseliæe se ondje. 10A Saron æe biti tor za ovce i dolina Ahorska poèivalište za goveda narodu mojemu koji me traži. 11A vi, koji ostavljate Gospoda, koji zaboravljate svetu goru moju, koji postavljate sto Gadu i ljevate naljev Meniju, 12Vas æu izbrojiti pod maè, i svi æete pripasti na klanje, jer zvah a vi se ne odzivaste, govorih a vi ne slušaste, nego èiniste što je zlo preda mnom i izabraste što meni nije po volji. 13Zato ovako veli Gospod Gospod: gle, sluge æe moje jesti, a vi æete gladovati; gle, sluge æe moje piti, a vi æete biti žedni; gle, sluge æe se moje veseliti, a vi æete se stidjeti. 14Gle, sluge æe moje pjevati od radosti u srcu, a vi æete vikati od žalosti u srcu i ridaæete od tuge u duhu. 15I ostaviæete ime svoje izbranima mojim za uklin; i Gospod æe te Bog ubiti, a sluge æe svoje nazvati drugim imenom. 16Ko se uzblagosilja na zemlji, blagosiljaæe se Bogom istinijem; a ko se uskune na zemlji, kleæe se Bogom istinijem; jer æe se prve nevolje zaboraviti i sakrivene æe biti od oèiju mojih.

Genesis 46.1-7 (Vespers)

1Tada poðe Izrailj sa svijem što imaše, i došav u Virsaveju prinese žrtvu Bogu oca svojega Isaka. 2I Bog reèe Izrailju noæu u utvari: Jakove! Jakove! A on odgovori: evo me. 3I Bog mu reèe: ja sam Bog, Bog oca tvojega; ne boj se otiæi u Misir; jer æu ondje naèiniti od tebe narod velik. 4Ja æu iæi s tobom u Misir, i ja æu te odvesti onamo, i Josif æe metnuti ruku svoju na oèi tvoje. 5I poðe Jakov od Virsaveje; i sinovi Izrailjevi posadiše Jakova oca svojega i djecu svoju i žene svoje na kola koja posla Faraon po nj. 6I uzeše stoku svoju i blago svoje što bijahu stekli u zemlji Hananskoj; i doðoše u Misir Jakov i sva porodica njegova. 7Sinove svoje i sinove sinova svojih, kæeri svoje i kæeri sinova svojih, i svu porodicu svoju dovede sa sobom u Misir.

Proverbs 23.15-24.5 (Vespers)

15Sine moj, ako bude mudro srce tvoje, veseliæe se srce moje u meni; 16I igraæe bubrezi moji kad usne tvoje stanu govoriti što je pravo. 17Srce tvoje neka ne zavidi grješnicima, nego budi u strahu Gospodnjem vazda. 18Jer ima plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti. 19Slušaj, sine moj, i budi mudar i upravi putem srce svoje. 20Ne budi meðu pijanicama ni meðu izjelicama. 21Jer pijanica i izjelica osiromašiæe, i spavaè hodiæe u ritama. 22Slušaj oca svojega koji te je rodio, i ne preziri matere svoje kad ostari. 23Kupuj istinu i ne prodaji je; kupuj mudrost, znanje i razum. 24Veoma se raduje otac pravednikov, i roditelj mudroga veseli se s njega. 25Neka se dakle veseli otac tvoj i mati tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. 26Sine moj, daj mi srce svoje, i oèi tvoje neka paze na moje pute. 27Jer je kurva duboka jama, a tijesan studenac tuða žena. 28Ona i zasjeda kao lupež i umnožava zloèince meðu ljudima. 29Kome: jaoh? kome: kuku? kome svaða? kome vika? kome rane ni za što? kome crven u oèima? 30Koji sjede kod vina, koji idu te traže rastvorena vina. 31Ne gledaj na vino kad se rumeni, kad u èaši pokazuje lice svoje i upravo iskaèe. 32Na pošljedak æe kao zmija ujesti i kao aspida upeæi. 33Oèi æe tvoje gledati na tuðe žene, i srce æe tvoje govoriti opaèine. 34I biæeš kao onaj koji leži usred mora i kao onaj koji spava navrh jedra. 35Reæi æeš: izbiše me, ali me ne zabolje; tukoše me, ali ne osjetih; kad se probudim, iæi æu opet da tražim to.

1Ne zavidi zlijem ljudima niti želi da si s njima. 2Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci. 3Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrðuje se. 4I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila. 5Mudar je èovjek jak, i razuman je èovjek silan snagom.

Our Holy Father Titus the Wonderworker (9th c.)

Very little is known of him. He took up the monastic life while still very young, and gave himself without reserve to the ascetical struggle, so much so that in the virtues of humility and obedience it was said that he exceeded ‘not only the brethren, but all men.’ In time, he became abbot of a monastery. During the iconoclast heresy, he stood unswervingly for the holy icons. Both in his own lifetime and after his death he was endowed with the gift of wonderworking. He reposed in peace sometime in the ninth century.

Holy Martyrs Amphianus and Aedesius (ca. 306)

They were brothers from an eminent pagan family. While studying in Beirut, they embraced the Faith of Christ. Returning home, they found that they could no longer live with their pagan kinsmen, and fled to Caesarea in Palestine, placing themselves under the care of Pamphylus, a holy priest who instructed them in the teachings of the Faith and in the ascetical life.

Amphianus entered a pagan temple while the governor, Urbanus, was offering sacrifice. Seizing the governor’s hand, he begged him to abandon his service to dead idols and to come to knowledge of the one God. For this he was put to torture, then cast into the sea with a stone around his neck.

Aedisius was sent to a copper mine in Palestine, then to Egypt. In Alexandria, Hierocles the governor was persecuting Christians by capturing Christian nuns and pious virgins and selling them into prostitution. Filled with holy zeal, Aedesius confronted the governor, denounced him, and struck him. For this he, like his brother, was tortured, then drowned.