Acts 2.38-43 (Epistle)

38A Petar im reèe: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primiæete dar svetoga Duha; 39Jer je za vas obeæanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje æe god dozvati Gospod Bog naš. 40I drugijem mnogijem rijeèima svjedoèaše, i moljaše ih govoreæi: spasite se od ovoga pokvarenoga roda. 41Koji dakle rado primiše rijeè njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša. 42I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hljeba, i u molitvama. 43I uðe strah u svaku dušu; jer apostoli èiniše mnoga èudesa i znake u Jerusalimu.

John 3.1-15 (Gospel)

1Bijaše pak èovjek meðu farisejima, po imenu Nikodim, knez Jevrejski. 2Ovaj doðe k Isusu noæu i reèe mu: Ravi! znamo da si ti uèitelj od Boga došao; jer niko ne može èudesa ovijeh èiniti koja ti èiniš ako nije Bog s njim. 3Odgovori Isus i reèe mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega. 4Reèe Nikodim njemu: kako se može èovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put uæi u utrobu matere svoje i roditi se? 5Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može uæi u carstvo Božije. 6Što je roðeno od tijela, tijelo je; a što je roðeno od Duha, duh je. 7Ne èudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi. 8Duh diše gdje hoæe, i glas njegov èuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki èovjek koji je roðen od Duha. 9Odgovori Nikodim i reèe mu: kako može to biti? 10Isus odgovori i reèe mu: ti si uèitelj Izrailjev, i to li ne znaš? 11Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo što znamo, i svjedoèimo što vidjesmo, i svjedoèanstva našega ne primate. 12Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete, kako æete vjerovati ako vam kažem nebesko? 13I niko se ne pope na nebo osim koji siðe s neba, sin èovjeèij koji je na nebu. 14I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin èovjeèij da se podigne, 15Da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni:

Virgin Martyrs Agape, Irene, and Chionia in Illyria (295 or 304)

These three sisters lived in Aquilea. When the Emperor Diocletian was visiting there, he learned that they were Christians and had them brought to him. When they would not deny Christ, they were cast into prison, then handed over to a general named Dulcitius for torture. Dulcitius conceived a passion for the sisters, and entered the prison planning to defile them; but when he tried to enter, he was deprived of his reason and fell upon the dirty pots at the entrance, embracing and kissing them until he was completely black with soot. Hearing of this, the Emperor appointed another general to torment the sisters. After terrible tortures Agape and Chionia were burned, but the sadistic general, knowing her pledge of virginity to the Lord, ordered Irene to be put in a brothel. By God’s providence she was shot with an arrow before she could be forced to endure this fate.

So ends the version given in the Great Horologion. The Prologue gives a slightly different version: When Irene was being led to the brothel, an angel turned the soldiers back and led Irene to the top of a high hill. The next day the general came with his soldiers to capture her, but were unable to climb it. The general then ordered that Irene be shot with arrows.

St Anastasia, a prophetess in that town, gathered the bodies of all three sisters and gave them burial.