Acts 2.22-36 (Epistle)

22Ljudi Izrailjci! poslušajte rijeèi ove: Isusa Nazareæanina, èovjeka od Boga potvrðena meðu vama silama i èudesima i znacima koje uèini Bog preko njega meðu vama, kao što i sami znate, 23Ovoga odreðenijem savjetom i promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste; 24Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguæe da ga one drže. 25Jer David govori za njega: Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem; 26Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje poèivaæe u nadu; 27Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja. 28Pokazao si mi putove života: napuniæeš me veselja s licem svojijem. 29Ljudi braæo! neka je slobodno kazati vam upravo za starješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov meðu nama do ovoga dana. 30Prorok dakle buduæi, i znajuæi da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditi ga na prijestolu njegovu, 31Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhljenja. 32Ovoga Isusa vaskrse Bog, èemu smo mi svi svjedoci. 33Desnicom dakle Božijom podiže se, i obeæanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i èujete. 34Jer David ne iziðe na nebesa, nego sam govori: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, 35Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. 36Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog uèinio ovoga Isusa koga vi raspeste.

John 1.35-51 (Gospel)

35A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od uèenika njegovijeh, 36I vidjevši Isusa gdje ide, reèe: gle, jagnje Božije. 37I èuše ga oba uèenika kad govoraše, i otidoše za Isusom. 38A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reèe im: šta æete? A oni mu rekoše: Ravi! koje znaèi: uèitelju) gdje stojiš? 39I reèe im: doðite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata. 40A jedan od dvojice koji èuše od Jovana i iðahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra; 41On naðe najprije brata svojega Simona, i reèe mu: mi naðosmo Mesiju, koje znaèi Hristos. 42I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši na nj reèe: ti si Simon, sin Jonin; ti æeš se zvati Kifa, koje znaèi Petar. 43A sjutradan namisli iziæi u Galileju, i naðe Filipa, i reèe mu: hajde za mnom. 44A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova. 45Filip naðe Natanaila, i reèe mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, naðosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta. 46I reèe mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reèe mu Filip: doði i vidi. 47A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reèe za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva. 48Reèe mu Natanailo: kako me poznaješ? Odgovori Isus i reèe mu: prije nego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše pod smokvom. 49Odgovori Natanailo i reèe mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev. 50Odgovori Isus i reèe mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ; vidjeæeš više od ovoga. 51I reèe mu: zaista, zaista vam kažem: otsele æete vidjeti nebo otvoreno i anðele Božije gdje se penju i silaze k sinu èovjeèijemu.

Holy Martyr Sabbas the Goth (372)

In the kingdom of Wallachia (in modern-day Romania) the Goths undertook a brutal persecution of Christians. A Gothic prince came to the village of Buzau and asked the villagers if any Christians lived there. They swore to him that there were none. At this, Sabbas came before the Prince and said ‘Let no one swear an oath on my behalf. I am a Christian.’ Touched by his courage, the prince let Sabbas go, saying ‘This one can do neither harm nor good.’

The following year a priest named Sansal came to the village and celebrated Pascha with Sabbas (who was truly the only Christian there). When the pagans heard of this, they attacked Sabbas’ house and seized both men. They dragged Sabbas naked through thorns, then tied both him and Sansal to trees and tried to make them eat meat offered to idols. Neither man would touch the sacrifices. The prince then sentenced Sabbas to death and gave him over to the soldiers. Sabbas walked to the place of execution joyfully, singing and praising God. Seeing his goodness, the soldiers tried to free him on the way, but Sabbas refused, telling them that it was their duty to carry out the prince’s command.

The soldiers took him to a river, tied a rock to his neck and cast him into the waters, where he gave back his soul to God. Some Christians later recovered his body and gave it honorable burial. The saint was 31 years old at the time of his martyrdom. In the reign of the Emperor Valens, the Greek commander Ionnios Soranos found the Saint’s body during a war against the Goths, and took it to Cappadocia.