James 3.11-4.6 (Epistle)
11Eda li može izvor iz jedne glave toèiti slatko i grko? 12Može li, braæo moja, smokva masline raðati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slane i slatke vode. 13Ko je meðu vama mudar i pametan neka pokaže od dobra življenja djela svoja u krotosti i premudrosti. 14Ako li imate grku zavist i svaðu u srcima svojijem, ne hvalite se, ni lažite na istinu. 15Ovo nije ona premudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, ljudska, ðavolska. 16Jer gdje je zavist i svaða ondje je nesloga i svaka zla stvar. 17A koja je premudrost odozgo ona je najprije èista, a potom mirna, krotka, pokorna, puna milosti i dobrijeh plodova, bez hatera, i nelicemjerna. 18A plod pravde u miru sije se onima koji mir èine.
1Otkuda ratovi i raspre meðu nama? Ne otuda li, od slasti vašijeh, koje se bore u vašijem udima? 2Želite i nemate; ubijate i zavidite, i ne možete da dobijete; borite se i vojujete, i nemate, jer ne ištete. 3Ištete, i ne primate, jer zlo ištete, da u slastima svojijem trošite. 4Preljuboèinci i preljuboèinice! ne znate li da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Jer koji hoæe svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božij postaje. 5Ili mislite da pismo uzalud govori: duh koji u nama živi mrzi na zavist? 6A on daje veæu blagodat. Jer govori: Gospod suproti se ponositima, a poniženima daje blagodat.