Galatians 1.1-10, 20-2.5 (Epistle)

1Pavle apostol, ni od ljudi, ni kroz èovjeka, nego kroz Isusa Hrista i Boga oca, koji ga vaskrse iz mrtvijeh, 2I sva braæa koja su sa mnom, crkvama Galatijskijem: 3Blagodat vam i mir od Boga oca i Gospoda našega Isusa Hrista, 4Koji dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega svijeta zloga, po volji Boga i oca našega, 5Kojemu slava vavijek vijeka. Amin. 6Èudim se da se tako odmah odvraæate na drugo jevanðelje od onoga koji vas pozva blagodaæu Hristovom, 7Koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoæe da izvrnu jevanðelje Hristovo. 8Ali ako i mi, ili anðeo s neba javi vam jevanðelje drukèije nego što vam javismo, proklet da bude! 9Kao što prije rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanðelje drukèije nego što primiste, proklet da bude! 10Zar ja sad ljude nagovaram ili Boga? Ili tražim ljudima da ugaðam? Jer kad bih ja još ljudima ugaðao, onda ne bih bio sluga Hristov. 20A što vam pišem evo Bog vidi da ne lažem. 21A potom doðoh u zemlje Sirske i Kilikijske. 22A bijah licem nepoznat Hristovijem crkvama Judejskima; 23Nego samo bijahu èuli da onaj koji nas nekad goni sad propovijeda vjeru koju nekad raskopavaše. 24I slavljahu Boga za mene.

1A potom na èetrnaest godina opet iziðoh u Jerusalim s Varnavom, uzevši sa sobom i Tita. 2Ali iziðoh po otkrivenju, i razgovorih se s njima za jevanðelje koje propovijedam u neznabošcima, ali nasamo s onima koji se brojahu kao najstariji, da uzalud ne trèim ili ne bih trèao. 3Ali ni Tit, koji bješe sa mnom, i bješe Grk, ne bi natjeran da se obreže. 4I za lažnu braæu koja doðoše i privukoše se da uhode slobodu našu koju imamo u Hristu Isusu, da nas zarobe; 5Kojima se ni sahat ne podasmo u pokornost, da istina jevanðelja ostane meðu nama.

Mark 5.1-20 (Gospel)

1I doðoše preko mora u okolinu Gadarinsku. 2I kad iziðe iz laðe, odmah ga srete èovjek s duhom neèistijem, 3Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; 4Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. 5I jednako dan i noæ bavljaše se u grobovima i u gorama vièuæi i bijuæi se kamenjem. 6A kad vidje Isusa izdaleka, poteèe i pokloni mu se. 7I povikavši iza glasa reèe: šta je tebi do mene, Isuse sine Boga višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me. 8Jer mu govoraše: iziði, duše neèisti, iz èovjeka. 9I pitaše ga: kako ti je ime? I odgovori mu: legeon mi je ime; jer nas je mnogo. 10I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz one okoline. 11A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja. 12I moliše ga svi ðavoli govoreæi: pošlji nas u svinje da u njih uðemo. 13I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi neèisti uðoše u svinje; i navali krd s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade: i potopiše se u moru. 14A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziðoše ljudi da vide šta je bilo. 15I doðoše k Isusu, i vidješe bijesnoga u kome je bio legeon gdje sjedi obuèen i pametan; i uplašiše se. 16A oni što su vidjeli kazaše im šta bi od bijesnoga i od svinja. 17I poèeše ga moliti da ide iz njihovijeh krajeva. 18I kad uðe u laðu, moljaše ga onaj što je bio bijesan da bude s njim. 19A Isus ne dade mu, veæ mu reèe: idi kuæi svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospod uèini, i kako te pomilova. 20I otide i poèe pripovijedati u Deset Gradova šta mu uèini Isus; i svi se divljahu.

Our Holy Mother Theodora of Alexandria (490)

While a young married woman, she committed adultery with another man. Seized by remorse, she fled her husband’s house, dressed herself as a man, renamed herself Theodore, and entered a men’s monastery, pretending to be a eunuch. “Theodore“‘s fasts, prayers, vigils and tears amazed “his” brethren. Her secret was only discovered after her death. She had spent nine full years devoting her life to repentance for one sin. During her life she showed herself to be a wonderworker, taming wild beasts and healing sicknesses. Her husband came to her funeral, then lived until his death in the cell of his former wife.

St Euphrosynos the Cook of Alexandria (9th c.)

His icon is found in countless Orthodox kitchens. A simple and holy man, when he entered monastic life in Alexandria he was judged unfit for any service more demanding than kitchen work. There he labored without complaint, looked down upon by most of the other monks. One night the abbot dreamed that he was in Paradise, and there met Euphrosynos, who gave him a branch that bore three fragrant apples. Awakening, the abbot found the same apples on his pillow. He hurried to find Euphrosynos and asked him, `Where were you last night, brother?’ Euphrosynos only replied, `Where were you, Father?’ The abbot gathered the monks and told them the wonderful story, by which they all realized the cook’s holiness. But Euphrosynos, unwilling to endure the praise of men, fled the monastery for the desert.

St Paphnutius the Confessor (4th c.)

“A bishop of the Egyptian Thebaid, he suffered greatly for the Orthodox faith: heretics put out one of his eyes and broke his left leg. He took part in the First Ecumenical Council, refuting the Arian heresy with great power. The Emperor Constantine valued him greatly and often kissed him on the missing eye, lost for the truth of Orthodoxy. At the council, he stood in opposition to the western representatives, who proposed that secular priests be completely forbidden to marry. He was chaste throughout the whole of his life.” (Prologue)

Canonization of St Xenia of St Petersburg (1978)

She is commemorated on January 24.