1 Corinthians 10.28-11.7 (Epistle)

28Ako li vam pak ko reèe: ovo je idolska žrtva, ne jedite radi onoga koji vam kaže, i radi savjesti; jer je Gospodnja zemlja i što je na njoj. 29Ali ne govorim za savjest tvoju, nego drugoga; jer zašto da moju slobodu sudi savjest drugoga? 30Ako ja s blagodaæu uživam, zašto da se huli na mene za ono za što ja zahvaljujem? 31Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li što drugo èinite, sve na slavu Božiju èinite. 32Ne budite na sablazan ni Jevrejima, ni Grcima, ni crkvi Božijoj, 33Kao što i ja u svaèemu svima ugaðam, ne tražeæi svoje koristi nego mnogijeh, da se spasu.

1Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista. 2Hvalim vas pak, braæo, što sve moje pamtite i držite zapovijesti kao što vam predadoh. 3Ali hoæu da znate da je svakome mužu glava Hristos; a muž je glava ženi; a Bog je glava Hristu. 4Svaki muž koji se s pokrivenom glavom moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju. 5I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je sve jedno kao da je obrijana. 6Ako se dakle ne pokriva žena, neka se striže; ako li je ružno ženi striæi se ili brijati se, neka se pokriva. 7Ali muž da ne pokriva glave, jer je oblièje i slava Božija; a žena je slava muževlja.

Matthew 16.24-28 (Gospel)

24Tada Isus reèe uèenicima svojijem: ako ko hoæe za mnom iæi, neka se odreèe sebe, i uzme krst svoj i ide za mnom. 25Jer ko hoæe svoju dušu da saèuva, izgubiæe je; a ako ko izgubi dušu svoju mene radi, naæi æe je. 26Jer kakva je korist èovjeku ako sav svijet dobije a duši svojoj naudi? ili kakav æe otkup dati èovjek za svoju dušu? 27Jer æe doæi sin èovjeèij u slavi oca svojega s anðelima svojijem, i tada æe se vratiti svakome po djelima njegovijem. 28Zaisto vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide sina èovjeèijega gdje ide u carstvu svojemu.

Righteous Eudocimus of Cappadocia (9th c.)

“Saint Eudocimus was from Cappadocia, the son of pious and most illustrious parents, patricians in rank. He especially cultivated chastity and mercy, the one by never meeting the gaze of a woman, the other by cheerfully providing the needs of the poor. When he was made military commander of Cappadocia, he continued in his righteous ways, showing mercy and uprightness in all his dealings. Having so lived in piety, quietly and without ostentation, he was called from this life at the age of thirty-three, about the year 840, during the reign of the Iconoclast Theophilus. Not long after his burial, his grave became a fountain of unending miracles, as God revealed the virtue that Eudocimus had striven to hide; when his grave was later opened, his body was found incorrupt. His holy relics were translated to Constantinople.” (Great Horologion)

Righteous Joseph of Arimathea (1st c.)

The “noble Joseph” was a secret follower of Christ and a wealthy member of the Jewish Sanhendrin (ruling council); it was he who provided Christ’s tomb. When his faith became known he was driven from the Sanhendrin, from the synagogues, and from the Holy Land, and traveled through many lands, proclaiming the Gospel of Christ. According to some accounts he eventually reached England, where he reposed in peace.