Isaiah 42.5-16 (6th Hour)

5Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona raða, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj: 6Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaæu te za ruku, i èuvaæu te, i uèiniæu te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; 7Da otvoriš oèi slijepcima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami. 8Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neæu dati drugome ni hvale svoje likovima rezanijem. 9Evo, preðašnje doðe, i ja javljam novo, prije nego nastane kazujem vam. 10Pjevajte Gospodu pjesmu novu, hvalu njegovu od kraja zemlje, koji se plavite po moru i sve što je u njemu, ostrva i koji živite na njima. 11Pustinja i gradovi njezini, sela gdje stanuje Kidar, neka podignu glas, neka pjevaju koji žive po stijenama, neka klikuju savrh gora. 12Neka daju slavu Gospodu, i hvalu njegovu neka javljaju po ostrvima. 13Gospod æe izaæi kao junak, podignuæe revnost svoju kao vojnik, vikaæe i klikovati, nadvladaæe neprijatelje svoje. 14Muèah dugo, èinjah se gluh, ustezah se; ali æu sada vikati kao žena kad se poraða, i sve æu potrti i istrijebiti. 15Opustiæu gore i bregove, i svaku travu na njima osušiæu, i od rijeka æu naèiniti ostrva, i jezera æu isušiti. 16I vodiæu slijepce putem kojega nijesu znali; vodiæu ih stazama kojih nijesu znali; obratiæu pred njima mrak u svjetlost i što je neravno u ravno. To æu im uèiniti, i neæu ih ostaviti.

Genesis 18.20-33 (Vespers)

20I reèe Gospod: vika je u Sodomu i Gomoru velika, i grijeh je njihov grdan. 21Zato æu siæi da vidim eda li sve èine kao što vika doðe preda me; ako li nije tako, da znam. 22I ljudi okrenuvši se poðoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom, 23I pristupiv Avram reèe: hoæeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? 24Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoæeš li i njih pogubiti, i neæeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu? 25Nemoj to èiniti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neæe suditi pravo? 26I reèe Gospod: ako naðem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiæu cijelom mjestu njih radi. 27A Avram odgovori i reèe: gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. 28Može biti pravednika pedeset manje pet, hoæeš li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: neæu, ako naðem èetrdeset i pet. 29I stade dalje govoriti, i reèe: može biti da æe se naæi èetrdeset. Reèe: neæu radi onijeh èetrdeset. 30Potom reèe: nemoj se gnjeviti, Gospode, što æu reæi; može biti da æe se naæi trideset. I reèe: neæu, ako naðem trideset. 31Opet reèe: gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da æe se naæi dvadeset. Reèe: neæu ih pogubiti za onijeh dvadeset. 32Najposlije reèe: nemoj se gnjeviti, Gospode, što æu još jednom progovoriti; može biti da æe se naæi deset. Reèe: neæu ih pogubiti radi onijeh deset. 33I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.

Proverbs 16.17-17.17 (Vespers)

17Put je pravednijeh uklanjanje oda zla; èuva dušu svoju ko pazi na put svoj. 18Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast. 19Bolje je biti ponizna duha s krotkima nego dijeliti plijen s oholima. 20Ko pazi na rijeè, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu. 21Ko je mudra srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku. 22Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnijeh bezumlje je. 23Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovijem, i dodaje nauku usnama njegovijem. 24Ljubazne su rijeèi sat meda, slast duši i zdravlje kostima. 25Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. 26Ko se trudi, sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova. 27Èovjek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali. 28Opak èovjek zameæe svaðu, i opadaè rastavlja glavne prijatelje. 29Nasilnik mami druga svojega i zavodi ga na put koji nije dobar; 30Namiguje oèima, kad misli naopako; kad mièe usnama, èini zlo. 31Sijeda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom. 32Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad. 33Ždrijeb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi.

1Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svaðom. 2Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo. 3Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod. 4Zao èovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan. 5Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara. 6Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi. 7Ne prilièi bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda. 8Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje. 9Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje. 10Ukor tišti razumnoga veæma nego ludoga sto udaraca. 11Zao èovjek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj. 12Bolje je da èovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjediæi, nego bezumnik u svom bezumlju. 13Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove. 14Ko poène svaðu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, proði se raspre. 15Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu. 16Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost? 17U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji.

Our Holy Father Nicetas the Confessor (824)

He was born in Caesarea of Bithynia. His widowed father became a monk, leaving Nicetas to the care of his grandmother. Nicetas himself, when he was grown, entered a monastery in Midikion, on the Sea of Marmara. After seven years of monastic life he was ordained hieromonk by Patriarch Tarasios. When Nikephoros, the abbot of the monastery, died, the brethren chose Nicetas as their new abbot.

When Leo the Armenian became Emperor, he revived the iconoclast heresy, even though it had been put down under the Empress Irene and condemned by an Ecumenical Council. The Emperor deposed and exiled the holy Patriarch Nicephoros, putting a heretic in his place. Nicetas, because he was known for his holiness and steadfast reverence for the holy icons, was imprisoned and tortured, but did not waver in his defense of Orthodoxy. Nicetas was taken from prison to prison, torture to torture, and exiled twice, until at last Leo the Armenian died and the Orthodox Emperor Michael came to the throne and freed all those imprisoned for Orthodoxy.

Once freed, Nicetas retired to a secluded hermitage near Constantinople, where he passed the remainder of his life in prayer and thanksgiving. When he died, his body was taken back to his monastery; during the journey, many of the sick who touched his holy body were healed.

Saint Joseph the Hymnographer (886)

“Saint Joseph was from Sicily, the son of Plotinus and Agatha. Because Sicily had been subjugated by the Moslems, he departed thence and, passing from place to place, came with Saint Gregory of Decapolis (see Nov. 20) to Constantinople, where he endured bitter afflictions because of his pious zeal. Travelling to Rome, he was captured by Arab pirates and taken to Crete, whence he later returned to Constantinople. He became an excellent hymnographer and reposed in holiness shortly after 886 (according to some, it was in 883). The melismatic canons of the Menaion are primarily the work of this Joseph; they bear his name in the acrostic of the Ninth Ode. He also composed most of the sacred book known as the Paracletike, which complements the Octoechos. For this reason, Joseph is called par excellence the Hymnographer.” (Great Horologion)

The “bitter afflictions” which St Joseph suffered were probably due (judging from his dates) to his veneration of the holy icons.

Note: In the Slavic calendar he is commemorated on April 4.

Saint Seraphim of Vyritsa (1949) (March 21 OC)

Born in 1866, he married and had three children. In 1920, at the age of 54, he and his wife quietly separated and each entered monastic life. Eventually he became the spiritual father of the St. Alexander Nevsky Lavra in St. Petersburg, where, as a clairvoyant staretz, he also confessed thousands of laity. He said, “I am the storage room where people’s afflictions gather.” In imitation of his patron saint, he prayed for a thousand nights on a rock before an icon of St. Seraphim of Sarov. He reposed in the Lord in 1949 and the Church of Russia glorified him in August of 2000. Thus his whole life as a monk was spent under Communist persecution.