14. децембар 2025.
27th Sunday after Pentecost

Nativity Fast — Fish, Wine and Oil are Allowed

Feasts

Sunday of the Forefathers

Commemorations

Holy Martyrs Thyrsus, Leucis and Callinicus (250)
Holy Martyrs Philemon, Apollonius, Arian and those with them (3rd c.)

Scripture Readings

Luke 24.12-35 (5th Matins Gospel)

12A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi. 13I gle, dvojica od njih iðahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus. 14A oni govorahu meðu sobom o svima ovijem dogaðajima. 15I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iðaše s njima. 16A oèi im se držahu da ga ne poznaše. 17A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli? 18A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana? 19I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom; 20Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga? 21A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi. 22A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu, 23I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ. 24I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe. 25I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci! 26Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju? 27I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu. 28I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide. 29I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi. 30I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im. 31Tada se njima otvoriše oèi i poznaše ga. I njega nestade. 32I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo? 33I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima, 34Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu. 35I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.

Colossians 3.4-11 (Epistle, Forefathers)

4A kad se javi Hristos, život vaš, onda æete se i vi s njime javiti u slavi. 5Pomorite dakle ude svoje koji su na zemlji: kurvarstvo, neèistotu, slast, zlu želju i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo; 6Za koje ide gnjev Božij na sinove protivljenja; 7U kojima i vi negda hoðaste kad življaste meðu njima. 8A sad odbacite i vi to sve: gnjev, ljutinu, pakost, huljenje, sramotne rijeèi iz usta svojijeh. 9Ne lažite jedan na drugoga; svucite staroga èovjeka s djelima njegovijem, 10I obucite novoga, koji se obnavlja za poznanje, po oblièju onoga koji ga je sazdao: 11Gdje nema Grka ni Jevrejina, obrezanja ni neobrezanja, divljaka ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego sve i u svemu Hristos.

Luke 14.16-24 (Gospel, Forefathers)

16A on mu reèe: jedan èovjek zgotovi veliku veèeru, i pozva mnoge; 17I kad bi vrijeme veèeri, posla slugu svojega da kaže zvanima: hajdete, jer je veæ sve gotovo. 18I poèeše se izgovarati svi redom; prvi mu reèe: kupih njivu, i valja mi iæi da je vidim; molim te izgovori me. 19I drugi reèe: kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te, izgovori me. 20I treæi reèe: oženih se, i zato ne mogu doæi. 21I došavši sluga taj kaza ovo gospodaru svome. Tada se rasrdi domaæin i reèe sluzi svome: idi brzo na raskršæa i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slijepe. 22I reèe sluga: gospodaru, uèinio sam kako si zapovjedio, i još mjesta ima. 23I reèe gospodar sluzi: iziði na putove i meðu ograde, te natjeraj da doðu da mi se napuni kuæa. 24Jer vam kažem da nijedan od onijeh zvanijeh ljudi neæe okusiti moje veèere. Jer je mnogo zvanijeh, ali je malo izbranijeh.

Commemorations

Holy Martyrs Thyrsus, Leucis and Callinicus (250)

These martyrs contested in Asia Minor during the reign of Decius. Thyrsus and Leucis were executed after horrible torture for confessing themselves as Christians and rebuking the Governor for his slaughter of their brethren. Callinicus was a pagan priest, converted by witnessing the martyrdom and miracles of St Thyrsus; he was beheaded.

Holy Martyrs Philemon, Apollonius, Arian and those with them (3rd c.)

“During the reign of Diocletian (284-305), the Governor of Antinoe in the Thebaid of Upper Egypt was Arian, a fierce persecutor who had sent many Christians to a violent death, among them Saints Timothy and Maura (see May 3) and Saint Sabine (Mar. 16). When he had imprisoned thirty-seven Christians for their confession of faith, one of them, named Apollonius, a reader of the Church, lost his courage at the sight of the instruments of torture, and thought how he might escape torments without denying Christ. He gave money to Philemon, a flute-player and a pagan, that he might put on Apollonius’ clothes and offer sacrifices before Arian, so that all would think Apollonius to have done the Governor’s will, and he might be released. Philemon agreed to this, but when the time came to offer sacrifice, enlightened by divine grace, he declared himself a Christian instead. He and Apollonius, who also confessed Christ when the fraud was exposed, were both beheaded. Before beheading them, Arian had commanded that they be shot with arrows, but while they remained unharmed, Arian himself was wounded by one of the arrows; Saint Philemon foretold that after his martyrdom, Arian would be healed at his tomb. When this came to pass, Arian, the persecutor who had slain so many servants of Christ, himself believed in Christ and was baptized with four of his body-guards. Diocletian heard of this and had Arian and his body-guards brought to him. For their confession of Christ, they were cast into the sea, and received the crown of life everlasting.” (Great Horologion)