Scripture Readings
Composite 17 - Exodus 40:1-5, 9-10, 16, 34-35 (Vespers)
1I Gospod reèe Mojsiju govoreæi:
2Prvi dan prvoga mjeseca podigni šator, šator od sastanka,
3I metni ondje kovèeg od svjedoèanstva, i zakloni ga zavjesom.
4I unesi sto, i uredi što treba urediti na njemu; unesi i svijetnjak, i zapali žiške na njemu.
5I namjesti zlatni oltar kadioni pred kovèegom od svjedoèanstva; i objesi zavjes na vratima od šatora.
9I uzmi ulje pomazanja, i pomaži šator i sve što je u njemu, i osveti ga i sve sprave njegove, i biæe svet.
10Pomaži i oltar za žrtvu paljenicu i sve sprave njegove, te æeš osvetiti oltar, i oltar æe biti svetinja nad svetinjom.
16I uèini Mojsije sve, kako mu zapovjedi Gospod tako uèini.
34Tada oblak pokri šator od sastanka, i napuni se šator slave Gospodnje.
35I ne mogaše Mojsije uæi u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak, i slave Gospodnje bješe pun šator.
Composite 18 - 3 [1] Kings 7:51-8:1, 8:4-7, 9-11 (Vespers)
51I tako se svrši sav posao, koji uradi car Solomun domu Gospodnjemu; i unese Solomun što bješe posvetio David otac njegov, srebro i zlato i sudove, i ostavi u riznicu doma Gospodnjega.
1Tada sabra Solomun starješine Izrailjeve i sve glavare plemenske, knezove domova otaèkih sinova Izrailjevijeh, k sebi u Jerusalim da se prenese kovèeg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova, a to je Sion.
4I prenesoše kovèeg Gospodnji i šator od sastanka i sve sude svete što bjehu u šatoru; prenesoše ih sveštenici i Leviti.
5A car Solomun i sav zbor Izrailjev, koji se sabra k njemu, prinesoše s njim pred kovèegom ovaca i goveda toliko da se ne mogaše ni izbrojiti ni proraèunati od mnoštva.
6I unesoše sveštenici kovèeg zavjeta Gospodnjega na njegovo mjesto, u unutrašnji dom, u svetinju nad svetinjama, pod krila heruvimima.
7Jer heruvimima bijahu raširena krila nad mjestom gdje æe stajati kovèeg, i zaklanjahu heruvimi kovèeg i poluge njegove ozgo.
9U kovèegu ne bješe ništa osim dvije ploèe kamene, koje metnu u nj Mojsije na Horivu, kad Gospod uèini zavjet sa sinovima Izrailjevijem pošto izidoše iz zemlje Misirske.
10A kad sveštenici izidoše iz svetinje, oblak napuni dom Gospodnji,
11Te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka; jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji.
Ezekiel 43.27-44.4 (Vespers)
27A kad se navrše ti dani, osmoga dana i poslije neka prinose sveštenici na oltaru žrtve vaše paljenice i žrtve vaše zahvalne, i primiæu vas, govori Gospod Gospod.
1I odvede me opet k vratima spoljašnjim od svetinje, koja gledaju na istok, a ona bjehu zatvorena.
2I reèe mi Gospod: ova vrata neka budu zatvorena i da se ne otvoraju, i niko da ne ulazi na njih, jer je Gospod Bog Izrailjev ušao na njih; zato neka budu zatvorena.
3Za kneza su; sam knez neka sjeda na njima da jede hljeb pred Gospodom; kroz trijem od ovijeh vrata neka ulazi i istijem putem neka izlazi.
4I odvede me k sjevernijem vratima pred dom; i vidjeh, i gle, dom Gospodnji bješe pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje.
Luke 1.39-49, 56
(Matins Gospel)
39A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.
40I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.
41I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,
42I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.
43I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?
44Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.
45I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.
46I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;
47I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,
48Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;
49Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;
56Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.
Hebrews 9.1-7
(Epistle, Entrance)
1Tako i prvi zavjet imaše pravde bogomoljstva i svetinju zemaljsku.
2Jer skinija bješe naèinjena prva, u kojoj bijaše svijeænjak i trpeza i postavljeni hljebovi, što se zove svetinja.
3A za drugijem zavjesom bijaše skinija, koja se zove svetinja nad svetinjama,
4Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovèeg zavjeta okovan svuda zlatom, u kome bijaše zlatan sud s manom, i palica Aronova, koja se bješe omladila, i ploèe zavjeta.
5A više njega bijahu heruvimi slave, koji osjenjavahu oltar; o èemu se ne može sad govoriti redom.
6A kad ovo bijaše tako ureðeno, ulažahu sveštenici svagda u prvu skiniju i savršivahu službu Božiju.
7A u drugu ulažaše jednom u godini sam poglavar sveštenièki, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodna neznanja.
1 Thessalonians 5.9-13, 24-28 (Epistle)
9Jer nas Bog ne postavi za gnjev, nego da dobijemo spasenije kroz Gospoda svojega Isusa Hrista,
10Koji umrije za nas da mi, stražili ili spavali, zajedno s njim živimo.
11Toga radi utješavajte jedan drugoga, i popravljajte svaki bližnjega, kao što i èinite.
12Molimo vas pak, braæo, pripoznajte one koji se trude meðu vama, i nastojnike svoje u Gospodu, i uèitelje svoje,
13I imajte ih u izobilnoj ljubavi za djelo njihovo. Budite mirni meðu sobom.
24Vjeran je onaj koji vas dozva, koji æe i uèiniti.
25Braæo! molite se Bogu za nas.
26Pozdravite braæu svu cijelivom svetijem.
27Zaklinjem vas Gospodom da proèitate ovu poslanicu pred svom braæom svetom.
28Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama. Amin.
Luke 10.38-42, 11.27-28
(Gospel, Entrance)
38A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu.
39I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu.
40A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože.
41A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo,
42A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje.
27A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao!
28A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je.
Luke 16.15-18, 17.1-4 (Gospel)
15I reèe im: vi ste oni koji se gradite pravedni pred ljudima; ali Bog zna srca vaša; jer što je u ljudi visoko ono je mrzost pred Bogom.
16Zakon i proroci su do Jovana; otsele se carstvo Božije propovijeda jevanðeljem, i svaki navaljuje da uðe u njega.
17Lašnje je pak nebu i zemlji proæi negoli jednoj titli iz zakona propasti.
18Svaki koji pušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu èini; i koji se ženi puštenicom, preljubu èini.
1A uèenicima reèe: nije moguæe da ne doðu sablazni; ali teško onome s koga dolaze;
2Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.
3Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.
4I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu.