Isaiah 43.9-14 (Vespers)

9Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je izmeðu njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka èuju, i reku: istina je. 10Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti. 11Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja. 12Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuð bog meðu vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. 13Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko æe smesti? 14Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaæu u Vavilon i pobacaæu sve prijevornice, i Haldejce s laðama, kojima se hvale.

Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers)

Wisdom of Solomon 4.7-15 (Vespers)

John 20.19-31 (9th Matins Gospel)

19A kad bi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uèenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðe Isus i stade na srijedu i reèe im: mir vam. 20I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se uèenici obradovaše vidjevši Gospoda. 21A Isus im reèe opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas. 22I ovo rekavši dunu, i reèe im: primite Duh sveti. 23Kojima oprostite grijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite, zadržaæe se. 24A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad doðe Isus. 25A drugi mu uèenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reèe: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neæu vjerovati. 26I poslije osam dana opet bijahu uèenici njegovi unutra, i Toma s njima. Doðe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade meðu njima i reèe: mir vam. 27Potom reèe Tomi: pruži prst svoj amo i viði ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. 28I odgovori Toma i reèe mu: Gospod moj i Bog moj. 29Isus mu reèe: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše. 30A i mnoga druga èudesa uèini Isus pred uèenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj. 31A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujuæi imate život u ime njegovo.

1 Corinthians 3.9-17 (Epistle)

9Jer mi smo Bogu pomagaèi, a vi ste Božija njiva, Božija graðevina. 10Po blagodati Božijoj koja mi je dana ja kao premudri neimar postavih temelj, a drugi zida u visinu; ali svaki neka gleda kako zida. 11Jer temelja drugoga niko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Hristos. 12Ako li ko zida na ovome temelju zlato, srebro, drago kamenje, drva, sijeno, slamu, 13Svakoga æe djelo iziæi na vidjelo; jer æe dan pokazati, jer æe se ognjem otkriti, i svako djelo pokazaæe oganj kao što jest. 14I ako ostane èije djelo što je nazidao, primiæe platu. 15A èije djelo izgori, otiæi æe u štetu: a sam æe se spasti tako kao kroz oganj. 16Ne znate li da ste vi crkva Božija, i Duh Božij živi u vama? 17Ako pokvari ko crkvu Božiju, pokvariæe njega Bog: jer je crkva Božija sveta, a to ste vi.

Romans 8.28-39 (Epistle, Boris and Gleb)

28A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro, koji su pozvani po namjerenju. 29Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki oblièju sina njegova, da bi on bio prvoroðeni meðu mnogom braæom. 30A koje odredi one i dozva; a koje dozva one i opravda; a koje opravda one i proslavi. 31Šta æemo dakle reæi na ovo? Ako je Bog s nama, ko æe na nas? 32Koji dakle svoga sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje? 33Ko æe optužiti izbrane Božije? Bog koji pravda? 34Ko æe osuditi? Hristos Isus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas? 35Ko æe nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? ili gonjenje? ili glad? ili golotinja? ili strah? ili maè? kao što stoji napisano: 36Za tebe nas ubijaju vas dan, drže nas kao ovce koje su za klanje. 37Ali u svemu ovome pobjeðujemo onoga radi koji nas je ljubio. 38Jer znam jamaèno da ni smrt, ni život, ni anðeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduæe, 39Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našemu.

Matthew 14.22-34 (Gospel)

22I odmah natjera Isus uèenike svoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod. 23I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveèe bijaše ondje sam. 24A laða bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar. 25A u èetvrtu stražu noæi otide k njima Isus iduæi po moru. 26I vidjevši ga uèenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreæi: to je utvara; i od straha povikaše. 27A Isus odmah reèe im govoreæi: ne bojte se; ja sam, ne plašite se. 28A Petar odgovarajuæi reèe: Gospode! ako si ti, reci mi da doðem k tebi po vodi. 29A on reèe: hodi. I izišavši iz laðe Petar iðaše po vodi da doðe k Isusu. 30No videæi vjetar veliki uplaši se, i poèevši se topiti, povika govoreæi: Gospode, pomagaj! 31I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reèe mu: malovjerni! zašto se posumnja? 32I kad uðoše u laðu, presta vjetar. 33A koji bijahu u laði pristupiše i pokloniše mu se govoreæi: vaistinu ti si sin Božij. 34I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku.

John 15.17-16.2 (Gospel, Boris and Gleb)

17Ovo vam zapovijedam da imate ljubav meðu sobom. 18Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas. 19Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, zato mrzi na vas svijet. 20Opominjite se rijeèi koju vam ja rekoh: nije sluga veæi od gospodara svojega. Ako mene izgnaše, i vas æe izgnati; ako moju rijeè održaše, i vašu æe održati. 21Ali sve æe vam ovo èiniti za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla. 22Da nijesam bio došao i govorio im ne bi grijeha imali; a sad izgovora neæe imati za grijeh svoj. 23Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi. 24Da nijesam bio djela tvorio meðu njima kojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijeha imali: a sad i vidješe, i omrznuše na mene i na oca mojega. 25Ali da se zbude rijeè napisana u zakonu njihovom: omrznuše na mene ni za što. 26A kad doðe utješitelj, koga æu vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on æe svjedoèiti za mene. 27A i vi æete svjedoèiti, jer ste od poèetka sa mnom.

1Ovo vam kazah da se ne sablaznite. 2Izgoniæe vas iz zbornica; a doæi æe vrijeme kad æe svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu èini.

Martyr Christina of Tyre (200)

She was from Tyre in Syria, the daughter of a pagan named Urban. She is a miraculous example of one brought to faith in Christ without any human intervention. When she was about eleven years old, her father, seeing her great beauty and wanting to protect her from men until she was grown, made her live alone on the top floor of a fine house, with slaves, all worldly comforts, and gold and silver idols. Passing the time by looking out the window, Christina came by her meditations on the beauty and order of nature to believe in the one, living God. An Angel of the Lord then came to her, who marked her with the sign of the Cross and instructed her in the truth of the Gospel. The newly-enlightened Christina smashed all the idols in her room, so infuriating her father that he sent her to be tortured and beheaded for her faith. Her father, though in good health and in the prime of life, died that night. Christina was subjected to horrible tortures and mutilations, and finally died by the sword, her faith unshaken.

Troparion to St Christina: O Lord Jesus, unto Thee Thy lamb doth cry with a great voice:* O my Bridegroom, Thee I love;* and seeking Thee, I now contest, and with Thy baptism am crucified and buried.* I suffer for Thy sake, that I may reign with Thee;* for Thy sake I die, that I may live in Thee:* accept me offered out of longing to Thee as a spotless sacrifice.* Lord, save our souls through her intercessions,* since Thou art great in mercy.

Holy Martyrs and Passion-bearers Boris and Gleb of Russia, in holy baptism Romanus and David (1015)

Pious sons of Prince Vladimir, enlightener of Russia, they were named Romanus and David in Baptism. When Prince Vladimir died, his kingdom was divided among his sons (prior to baptism, he had children by several wives). But Prince Svyatopolk, not content with his share, resolved to have his brothers murdered in order to take their territories. Both brothers knew of the plan, but resolved not to take up arms against their brother, to avoid civil war and to fulfil the commandment “Resist not evil.” Their bodies remained incorrupt and fragrant in death. They are buried in Vyshgorod.

Note: Since every Orthodox Christian should be baptized with the name of a known Orthodox Saint, how do we get new Saints’ names over the years? We see the process at work with St Vladimir and his sons Boris and Gleb. At baptism they received new Christian names, but when they were glorified, their (originally) pagan names were sanctified. Since then, countless Russians and others have been named Vladimir, Boris or Gleb at baptism.