Scripture Readings
John 21.1-14
(10th Matins Gospel)
1Poslije toga opet se javi Isus uèenicima svojijem na moru Tiverijadskom. A javi se ovako:
2Bijahu zajedno Simon Petar i Toma koji se zvaše Blizanac, i Natanailo iz Kane Galilejske, i sinovi Zevedejevi, i druga dvojica od uèenika njegovijeh.
3Reèe im Simon Petar: idem da lovim ribu. Rekoše mu: idemo i mi s tobom. Onda iziðoše i odmah sjedoše u laðu, i onu noæ ne uhvatiše ništa.
4A kad bi jutro, stade Isus na brijegu; ali uèenici ne poznaše da je Isus.
5A Isus im reèe: djeco! eda što imate za jelo? Odgovoriše mu: nemamo.
6A on im reèe: bacite mrežu s desne strane laðe, i naæi æete. Onda baciše, i veæ ne mogahu izvuæi je od mnoštva ribe.
7Onda uèenik onaj koga ljubljaše Isus reèe Petru: to je Gospod. A Simon Petar kad èu da je Gospod, zapreže se košuljom, jer bješe go, i skoèi u more.
8A drugi uèenici doðoše na laði, jer ne bješe daleko od zemlje nego oko dvjesta lakata, vukuæi mrežu s ribom.
9Kad dakle izljezoše na zemlju, vidješe oganj naložen, i na njemu metnutu ribu i hljeb.
10Isus im reèe: prinesite od ribe što sad uhvatiste.
11A Simon Petar uðe i izvuèe mrežu na zemlju punu velikijeh riba sto i pedeset i tri; i od tolikoga mnoštva ne prodrije se mreža.
12Isus im reèe: hodite objedujte. A nijedan od uèenika ne smedijaše da ga pita: ko si ti? videæi da je Gospod.
13A doðe i Isus, i uze hljeb, i dade im, tako i ribu.
14Ovo se veæ treæi put javi Isus uèenicima svojijem pošto ustade iz mrtvijeh.
1 Corinthians 4.9-16 (Epistle)
9Jer mislim da Bog nas apostole najstražnje postavi, kao one koji su na smrt osuðeni; jer bismo gledanje i svijetu i anðelima i ljudima.
10Mi smo budale Hrista radi, a vi ste mudri u Hristu; mi slabi, a vi jaki; vi slavni, a mi sramotni.
11Do ovoga èasa i gladujemo, i trpimo žeðu, i golotinju, i muke, i potucamo se,
12I trudimo se radeæi svojijem rukama. Kad nas psuju, blagosiljamo; kad nas gone, trpimo;
13Kad hule na nas, molimo; postasmo kao smetlište svijeta, po kojemu svi gaze dosad.
14Ne pišem ja ovo da posramim vas, nego vas uèim kao svoju ljubaznu djecu.
15Jer ako imate i trista uèitelja u Hristu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas ja u Hristu Isusu rodih jevanðeljem.
16Nego vas molim, ugledajte se na mene kao i ja na Hrista.
Matthew 17.14-23 (Gospel)
14I kad doðoše k narodu, pristupi k njemu èovjek klanjajuæi mu se
15I govoreæi: Gospode! pomiluj sina mojega; jer o mijeni bjesni i muèi se vrlo; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu.
16I dovedoh ga uèenicima tvojijem, i ne mogoše ga iscijeliti.
17A Isus odgovarajuæi reèe: o rode nevjerni i pokvareni! dokle æu biti s vama? dokle æu vas trpljeti? Dovedite mi ga amo.
18I zaprijeti mu Isus; i ðavo iziðe iz njega; i ozdravi momèe od onoga èasa.
19Tada pristupiše uèenici k Isusu i nasamo rekoše mu: zašto ga mi ne mogosmo izgnati?
20A Isus reèe im: za nevjerstvo vaše. Jer vam kažem zaista: ako imate vjere koliko zrno gorušièno, reæi æete gori ovoj: prijeði odavde tamo, i prijeæi æe, i ništa neæe vam biti nemoguæe.
21A ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom.
22A kad su hodili po Galileji, reèe im Isus: predaæe se sin èovjeèij u ruke ljudske;
23I ubiæe ga, i treæi dan ustaæe. I neveseli bijahu vrlo.
Commemorations
Righteous Eudocimus of Cappadocia (9th c.)
“Saint Eudocimus was from Cappadocia, the son of pious and most illustrious parents, patricians in rank. He especially cultivated chastity and mercy, the one by never meeting the gaze of a woman, the other by cheerfully providing the needs of the poor. When he was made military commander of Cappadocia, he continued in his righteous ways, showing mercy and uprightness in all his dealings. Having so lived in piety, quietly and without ostentation, he was called from this life at the age of thirty-three, about the year 840, during the reign of the Iconoclast Theophilus. Not long after his burial, his grave became a fountain of unending miracles, as God revealed the virtue that Eudocimus had striven to hide; when his grave was later opened, his body was found incorrupt. His holy relics were translated to Constantinople.” (Great Horologion)
Righteous Joseph of Arimathea (1st c.)
The “noble Joseph” was a secret follower of Christ and a wealthy member of the Jewish Sanhendrin (ruling council); it was he who provided Christ’s tomb. When his faith became known he was driven from the Sanhendrin, from the synagogues, and from the Holy Land, and traveled through many lands, proclaiming the Gospel of Christ. According to some accounts he eventually reached England, where he reposed in peace.